Vojna skupina Jug pod zapovjedništvom general-feldmaršala Gerda von Rundstedta dostigla je sredinom studenog 1941. godine glavninom svojih snaga rijeku Don kod Rostova. Međutim nakon snažne protuofenzive sovjetskih snaga postrojbe njemačke vojske prisiljene su napustiti netom zauzeti Rostov što je neposredno utjecalo na Hitlerovu odluku o smjeni general-feldmaršala von Rundstedta 1. prosinca 1941. godine te imenovanje general- feldmaršala Walthera von Reichenaua na njegovo mjesto. Novi zapovjednik Vojne skupine Jug von Reichenau pokušava stabilizirati južni dio Istočnog ratišta na dostignutim položajima te povratiti Rostov. Međutim već 16. siječnja 1942. godine von Reichenau doživljava srčani udar koji završava smrću. Navedeni srčani udar bio je posljedica stresa uzrokovana neuspješnim vođenjem operacija na južnom krilu Istočnog ratišta. Na mjesto preminulog zapovjednika imenovan je general-feldmaršal Fedor von Bock (dotadašnji zapovjednik Vojne skupine Sredina) koji je unatoč neuspjehu u zauzimanju Moskve sa svojom vojnom skupinom još uvijek uživao Hitlerovo povjerenje. Izbor von Bocka za novog zapovjednika Vojne skupine Jug pokazao se dobrim te on uspijeva tijekom veljače i ožujka 1942. godine stabilizirati južni dio Istočnog ratišta na rijeci Donu. Jedino je 11. vojska Vojne skupine Jug pod zapovjedništvom novoga zapovjednika tada generala pješaštva Ericha von Mansteina (preuzeo zapovjedništvo nad 11. vojskom 13. rujna 1941. godine kao nasljednik dotadašnjeg zapovjednika general-pukovnika Eugena Rittera von Schoberta koji je dan prije poginuo u zrakoplovnoj nesreći), a budućeg general-feldmaršala i osvajača Sevastopolja »najmoćnije tvrđave na svijetu« kako je tvrdila sovjetska, ali i njemačka promidžba. Prema planu njemačkog Vrhovnog zapovjedništva vojske 11. vojska trebala je biti prebačena u sastav Vojne skupine Sjever sa zadaćom izvršenja konačnog okruženja Lenjingrada (danas Sankt Peterburg) te spajanja s finskim savezničkim snagama. U međuvremenu je uslijedio niz napada sovjetskih bombardera dalekog dometa s Krima na naftne izvore na području Rumunjske.
Nesmetana opskrba rumunjskom naftom bila je za Wehrmacht doslovno od životne važnosti te je Hitler promijenio zadaću 11. vojske i odredio joj novi cilj – zauzimanje Krima. U samo mjesec dana žestokih borbi, do sredine studenog 1941. godine, von Manstein uspijeva zauzeti čitav Krim izuzev Sevastopolja...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. svibnja 2016. godine na svim kioscima!
galimberti.... koliko znam hrvatski naziv za čin vojskovođe odgovara stranim nazivima za čin maršala, a ne feldmaršala.