Abbu Kovnera povijest je upamtila kao briljantnog gerilca židovskog geta u Vilniusu, besprimjerne hrabrosti, te kao jednog od najvećih pjesnika Izraela za čiji je opstanak također žestoko ratovao. Postoji, međutim, jako dobar razlog zašto životopisi i danas, 68 godina nakon Drugoga svjetskog rata, mahom prešućuju nekoliko mjeseci njegova života. Traumatiziran užasima kojih se nagledao u okupiranom Vilniusu, Kovner je 1945. sa samo 27 godina pokušao i umalo uspio provesti genocid nad šest milijuna Nijemaca kao osvetu za ubijenih šest milijuna Židova. I dok se nikada nije tajilo da su nakon rata bivši pripadnici Židovske brigade u sklopu britanske vojske godinama proganjali nacističke zločince i pobili ih na stotine, priča o maloj organizaciji bivših židovskih gerilaca „Nakam“ („Osveta“ na hebrejskom), koja je pokušala otrovati vodovode Nürnberga, Münchena, Frankfurta i Hamburga, zbog političkih i pravosudnih razloga sve do prije nekoliko godina široj javnosti nije bila poznata ni kao puka legenda. Kroz pakao pokolja u getima Vilniusa Kovnera je divlji život provukao od svetačkih visina heroja do ponora u kojem je umalo postao zločinac dimenzija uz bok arhitektima Holokausta i natrag. A isti taj život započeo je kao obična idilična priča.

Njemački div pokreće proizvodnju u susjedstvu, planira zaposliti do 1.000 ljudi