Još od 1898. godine hotel Ritz u Parizu bio je mjesto gdje su se susretali državnici, razne ikone kulture (pisci, slikari, glumci), novinari te čak i plemići. Godine 1920. Ernest Hemingway i F. Scott Fitzgerald posjećivali su Ritz. Bilo je dana kada bi došli Charles de Gaulle i Winston Churchill.
Kada je Pariz okupiran 1940. godine, stvari su postale jako zanimljive. Vlasnica hotela bila je Marie-Louise Ritz, rođena u Švicarskoj (ona i njezin muž utemeljili su Ritz 1898.). Iako je mrzila Treći Reich, Marie-Louise držala je hotel otvorenim samo zato da ne bi došao u njemačke ruke te da ga ne bi izgubila. Naravno, samo zato.
Njemački „Reichsmarshall“ Hermann Göring uvijek je uzimao sobu u Ritzu kao i velik broj drugih njemačkih službenika i članova političke elite. Glavni članovi pariškog društva i dalje su živjeli u Ritzu (Coco Chanel) unatoč tome što su luksuzne sobe „iznajmljivane“ Nijemcima. Odjednom, hotel je postao središte špijunaže i spletkarenja. Nekoliko generala koji su planirali atentat na Hitlera dogovarali su u Ritzu, a konobar je dostavljao poruke. Francuska glumica Arletty imala je vrlo otvorenu vezu s njemačkim časnikom Hans-Jurgenom Soehringom. Velik dio osoblja bio je povezan s francuskim Pokretom otpora, a puno soba skrivalo je Židove koje Gestapo nije mogao pronaći.
Kada je Pariz oslobođen, Ritz je transformiran kao i cijeli grad. Na svim stranama mogli ste vidjeti odmazde - ženama koje su kolaborirale s Nijemcima obrijana je glava te su bačene na središnje trgove. Arletty, iako je bila poznata glumica, nije izbjegla odmazdu, ali nema puno podataka o tome što je pretrpjela.
Ritz je ponovno okupiran, ali ovaj put pod kontrolom Saveznika, točnije Amerikanaca. Kao službeni ratni izvjestitelj Ernest Hemingway slavodobitno se vratio u Ritz ispred svog prijatelja Roberta Cape, poznatog fotografa.
Ovdje se Hemingway odao alkoholu te je prekršio bračne zavjete. Capa je imao aferu s Ingrid Bergman u Ritzu, a Coco Chanel je ispitivana zbog moguće suradnje s Nijemcima (neki su mislili da je nacistička špijunka). Iako je imala vrlo uske poveznice s britanskim vrhom (Churchilla je zvala prijateljem), nikada joj ništa nije dokazano. Čak je i tajna saveznička ekipa za istraživanje boravila u Ritzu dok je istraživala jesu li Nijemci naučili razdvojiti atom.
Nakon rata hotel Ritz prestao je biti popularno mjesto nakon što je Hollywood postao „Ritz novog doba“.
Godinama poslije Ritz je pao u zaborav dok ga nije kupio egipatski poduzetnik Mohamed Al Fayed te ga kompletno renovirao. Godine 1997. njegov sin Dodi i djevojka Diana, Princeza od Walesa, bili su u Ritzu u noći njihove smrti.
Toliko stvari dogodilo se u ovom hotelu tijekom Drugoga svjetskog rata, toliko života se isprepletalo da možemo sa sigurnošću reći da je Ritz odigrao veliku ulogu u stvaranju moderne Europe, politički i kulturalno.
„Hotel na trgu Vendome“ knjiga je za široku i raznoliku publiku – zainteresiranu za Drugi svjetski rat, ali i za publiku zainteresiranu za Pariz kao kulturni centar od 1920. do 1950. godine.
