Još i danas u Lici, točnije na Krbavskom polju mogu se vidjeti tragovi djelovanja jednog od najvećih austrijskih vojskovođa 18. stoljeća – Ernsta Gideona baruna Laudona. Službujući kao satnik u Vojnoj krajini, Laudon je zaslužan za infrastrukturne radove i pošumljavanje. Naime, na području Krbavskog polja postoji rijedak fenomen živog pijeska koji svojim širenjem nanosi štetu poljoprivredi, a govorilo se i da je kriv za tragičan poraz hrvatske vojske od Turaka 1493. godine. U duhu tadašnjeg prosvjetiteljstva taj je problem Laudon riješio pošumljavanjem tog područja sadnicama hrasta lužnjaka. Kasnije su nasadi proširivani crnim borom, metlikom i bagremom, a šuma je prozvana Laudonov gaj. Osim toga, Laudon je dao sagraditi župnu crkvu u Buniću.
Financirao ju je iz zaklade koju je osnovao na uspomenu na svoje dvoje djece koja su preminula tijekom službovanja u Lici te su pokopana u grobnici pokraj crkve. Veliki vojskovođa 18. stoljeća rodio se 2. veljače 1717. u Livoniji na području današnje Estonije u njemačko-latvijskoj obitelji, iako je on sam tvrdio da je škotskog podrijetla. Otac mu je bio umirovljeni švedski potpukovnik pa je Gideon poslan na vojno učilište u Rusiju odakle 1732. ulazi u rusku vojnu službu. Nakon dvije godine sudjeluje u ratu za poljsko nasljeđe, a potom i protiv Turaka.
Izgledi za napredak u ruskoj vojsci nisu zadovoljavali mladog Laudona zbog čega je svoju službu ponudio pruskom kralju Friedrichu II. Kada ga je on odbio, svoje usluge ponudio je Mariji Tereziji koja je upravo zaratila s Friedrichom pa se kaosatnik priključio pandurima baruna Trenka. S njim ratuje u Bavarskoj, na Rajni te u Šleskom ratu. Iskazao se kao izniman ratnik i time zaslužio mjesto zapovjednika Bunićke satnije Ličke krajiške pukovnije smještene uz rub Krbavskoga polja. Ondje je proveo deset godina i za to vrijeme napredovao do čina potpukovnika.
U vrijeme Sedmogodišnjeg rata ponovno briljira te stječe generalski čin, orden reda Marije Terezije i plemićki naslov baruna. Tijekom rata za bavarsku baštinu postao je podmaršal, a ponovno se proslavio u Austrijsko- turskom ratu kada je predvodio osvajanje Drežnika, Dubice i Novog te Bosanske Gradiške, a kao vrhovni zapovjednik austrijske vojske osvojio je Beograd i Smederevo. Umro je 1790. kao vrhovni zapovjednik austrijske vojske.
