Srednjovjekovni su dvorci uvijek predstavljali nešto više od klasičnih tvrđava s velikim zidinama. Bili su genijalno dizajnirani te su kreativnim načinima štitili svoje stanovnike od napadača. Bloger Will Kalif s web-sjedišta All Things Medieval vodi nas kroz Tajne srednjovjekovnih dvoraca.
Puno se razmišljalo, računalo te planiralo prilikom projektiranja srednjovjekovnih dvoraca. Pazilo se na svaki detalj - od vanjskih zidina do traženja lokacije za stepenište koje je moralo biti itekako zaštićeno od napada.
Pročitajte niže u tekstu zanimljive informacije o jedinstvenim i manje znanim tajnama srednjovjekovnih dvoraca.
Jarak oko zidina - mjesto u kojem se nalazila voda; protezao se oko cijelog dvorca te se smatrao vodenom preprekom kako bi se zaustavio napadač. Međutim, to nije bila glavna funkcija jarka. Jedna od najvećih briga stanovništva srednjovjekovnog dvorca bila je činjenica da bi napadačka vojska mogla kopati tunele ispod zidina utvrde. Kopanjem tunela bi mogli ući u dvorac ili u najmanju ruku prouzročiti slom zidina. Jarak je zaustavljao sve kopače jer ako bi kopači tunela krenuli kopati ispod dvorca, rupa bi se napunila vodom. Često jarak nije bio izvan glavnih zidina već između vanjskog i unutarnjeg zida.
Koncentrični krugovi obrane - ovo je bila jedna od najučinkovitijih načina obrane stanovništva srednjovjekovnih dvoraca. Koncentrični krugovi započinjali su čistinom, vanjskih zidinama, jarkom, unutarnjim zidinama, glavnom kulom te uporištem. Napadač je morao proći svaku od tih prepreka, a zato je trebalo jako puno vremena i volje.
Glavna vrata kao smrtonosna zamka - glavna vrata dvorca bila su često najopasnije mjesto dvorca ili utvrde jer su ona predstavljala i zamku. Često su vrata vodila u malo dvorište koje je imalo još jedna vrata na kraju. Prednja glavna vrata često su imala željeznu rešetku koja je bila otvorena kako bi napadač krenuo u malo dvorište. Tada bi se rešetka zatvorila te bi napadač upao u klopku. Zidine u dvorištu imale su male rupe, tzv. "Smrtonosne rupe" kroz koje su branitelji mogli ispaljivati zapaljene strijele te ostale projektile na zarobljene napadače.
Skrivene tajne stepeništa - stepeništa su često bila vrlo pažljivo projektirana u srednjovjekovnim dvorcima. Često su bila u smjeru kazaljke na satu. To znači da bi svaki napadač koji je išao "gore" nosio mač, ako je bio dešnjak, blizu unutarnjeg dijela zida te mu je bilo teško zamahnuti. Branitelji (dešnjaci) su zato mogli normalno zamahnuti te su imali više mjesta. Još jedan inovativan dizajn stepenica je bio neravnomjerna gradnja, neke su stepenice bile više, a neke niže. Branitelji su znali za takve stepenice te su se lakše kretali za razliku od napadača koji su često padali te bili spori prilikom svojih napada.
Tajni prolazi - koji srednjovjekovni dvorac bi mogao biti kompletan bez tajnih prolaza? Mnogi različiti dvorci imali su tajne prolaze koji su služili nekomu. Neki su prolazi mogli voditi izvan dvorca kako bi stanovnici mogli pobjeći tijekom napada ili kako bi mogli dovesti zalihe u dvorac. Tajni su prolazi vodili i do tajnih prostorija gdje su se ljudi skrivali. Srednjovjekovni dvorac bio je više od velike glamurozne palače s velikim, masivnim zidinama. Srednjovjekovni dvorac bio je dizajniran do posljednjeg detalja kako bi se zaštitili stanovnici. Ako ikada posjetite srednjovjekovni dvorac te primijetite da su stepenice nejednake, to ne znači da graditelji nisu mogli točno izmjeriti razmak - to je zapravo jedna od tajni graditelja dvorca.
>>Kratke zanimljivosti iz feudalnog života
>>Što je "reenactment"? Otkrivamo!
Krenuli kopati? Počeli kopati a ne krenuli kopati, zaboga. Dajte si platite jednog kvalitetnog lektora. Ne treba više.