Dodatak „Večernjeg lista“ magazin „Vojna povijest“ objavio je 4. siječnja 2016. godine članak „Kijev šalje vojsku na demarkacijsku liniju!“ u kojem se Ukrajina optužuje da krši mirovne dogovorenosti iz Minska. Žanr demantija predviđa diskusiju s glasilom koje je objavilo spornu vijest. Ali hrvatski magazin obznanjuje da citira rusku novinsku agenciju TASS koja svojim redom citira „šefa stožera vojske Narodne Republike Lugansk pukovnika Jaščenka“. Dakle diskutirati moram s proruskim odmetnikom iz Luganska, a „Vojnoj povijesti“ mogu prebaciti samo to što tog razbojnika veliča kao pukovnika, a o jednoj separatističkoj „Republici Luganskoj krajini“ govori bez navodnika kao o pravoj državi.

Dokazivati nešto izdajniku Jaščenku ne vidim smisla jer i sam dobro zna da laže. Umjesto toga rado ću sve objasniti hrvatskim čitateljima. Ali prvo ipak bih htio obratiti se novinarima „Vojne povijesti“. Kako sam shvatio, smatrate da objektivno novinarstvo treba prenositi alternativna mišljenja, a u slučaju sukoba predstavljati poglede obiju strana (u prosincu ste objavili i članak o kršenju Minska od ruske strane). Takva pozicija je svakako opravdana kad se radi o pravom sučeljavanju dvaju uvjerenja, ali ne i u našem slučaju. Jer u našem slučaju važi sasvim drugo pravilo: laž nije alternativno mišljenje, nego samo laž! Mnogi novinari danas nasjedaju na pogrešnu pretpostavku da je istina u svakoj svađi uvijek negdje po sredini. Ali takav prilaz je poguban kad se suprotstavljaju istina i laž, jer istinu čitateljima predstavlja kao polulaž, a laž kao poluistinu.

Novinari koji se bave vojnom poviješću trebali bi znati da Rusija vodi protiv Ukrajine takozvani hibridni rat u kojem dezinformaciju koristi kao pravo sofisticirano oružje. U takvoj situaciji, po mom mišljenju, profesionalni novinar ne smije ostaviti svog čitatelja nasamo s tekstom koji je pripremio profesionalni obavještajac, nego je dužan obaviti stručnu analizu i predočiti svoju ocjenu. Ako to ne uradi ispast će na kraju da on, koji sam sebe smatra nepristranim, ustvari igra u korist prevaranta.

A sad o tome tko i zašto laže i tko ustvari krši Minski sporazum. Cilj je Ukrajine obnoviti suverenitet nad okupiranim Donbasom. Dogovorenosti iz Minska predviđaju potpuno povlačenje s teritorija istočne Ukrajine stranih (dakle ruskih) trupa i uspostavljanje kontrole Kijeva nad dijelom državne granice koji sada kontroliraju separatisti (dakle Moskva). Ako bi Rusija to ispunila separatistički režim bi se urušio za pola sata bez ijednog pucnja jer je samo paravan za rusku vojnu okupaciju. Zato je Ukrajina zainteresirana u ostvarivanju Minska i striktno se pridržava njegovih tačaka. Osim toga, ako bi Kijev kršio dogovorenosti riskirao bi izgubiti podršku Zapada i ostati nasamo s ruskom agresijom.

Moskva pak prije godinu dana bila je primorana potpisati Minski dokument pod pritiskom zapadnih sankcija. Međutim, svoju vojsku još uvijek nije povukla jer nije ni kanila napustiti Donbas. To bi za nju značilo priznavanje vlastite slabosti, a osim toga, poslije rješavanja donbaskog problema na red bi odmah došlo pitanje anektiranog Krima. A toga se Putin najviše boji jer s povratkom Krima Ukrajini iz svemoćnog vođe pretvorit će se na totalnog luzera, a luzeri u Kremlju dugo ne opstaju. Zato bi on bio zainteresiran da konflikt u Donbasu tinja u nedogled, ali kvaka je u tome što je Zapad ispunjenjem Minska uvjetovao ukidanje sankcija koje prijete srozati rusku ekonomiju već ove ili sljedeće godine. U takvoj situaciji Kremlj nastoji izvesti trik da bi postigao dva nespojiva cilja – da zadrži Doneck i Lugansk, a da se domogne i ukidanja sankcija. Zato je pokrenuo propagandističku kampanju kako bi uvjerio Europu i SAD da su dogovorenosti iz Minska zapele ne njegovom krivnjom nego tobože zbog Kijeva, koji, eto, „šalje vojsku na demarkacijsku liniju“.

Dakle potresna svjedočanstva „pukovnika“ Jaščenka nisu plod alkoholnog delirija nego dio specijalne informacijske operacije Rusije. Molio bih hrvatske novinare da ubuduće budu oprezniji. U hibridnom ratu čak i informacijsko polje može biti minirano.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura