U historiografiji dosad nije objavljena cjelovita sinteza o jatacima protukomunističke gerile u Hercegovini u poraću Drugoga svjetskog rata. To se promijenilo upravo ovih dana, kad je u nakladi zagrebačkog nakladnika Despot infinitusa objavljena nova knjiga povjesničara dr. sc. Hrvoja Mandića pod naslovom „Rat nakon rata 1945.-1951.“ i u podnaslovu „Kazneni progoni jataka protukomunističke gerile u Hercegovini“.
Ukratko, knjiga donosi prikaz djelovanja komunističkog represivnog aparata protiv jataka koji su pomagali pripadnicima hrvatske protukomunističke gerile. Kako navodi Mandić, zauzdavanjem jataka slomljena je kralježnica otpora pripadnika navedene gerile i okončan je proces uspostave komunističke vlasti u Hercegovini. Ono što daje dodatnu simboliku i značaj komunističkom otporu je činjenica da su srž jataka činile žene, odnosno majke kojima su supruzi i sinovi ubijeni kao pripadnici Oružanih snaga NDH na Bleiburgu i križnome putu, te djevojke pripadnika protukomunističke gerile koji su se skrivali u planinama i šumama, kao i njihove sestre. Knjiga tako iznosi brojna potresna svjedočenja jatakinja koje su na okrutan način bile mučene u komunističkim zatvorima poput Ćelovine (zatvor Okružnog suda u Mostaru) i Kazneno-popravnog doma Zenica (KPD), a neke su bile i ubijene. Knjiga je gotovo u cijelosti nastao na arhivskome gradivu, dosad neobrađenu i nekorištenu u historiografskim istraživanjima. Riječ je o Arhivu Društva hrvatskih političkih zatvorenika Herceg-Bosne koji je na inicijativu predsjednika Zvonimira Mucića (1933. – 2020.) dodijeljen 2014. godine u digitalnu obliku Arhivu Hrvatskoga dokumentacijskoga centra Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Mostaru. Riječ je o arhivskome gradivu koje sadrži nekoliko serija, a riječ je o dosjeima hrvatskih političkih uznika s prostora Herceg-Bosne koji su arhivirani po hrvatskim općinama u kojima je djelovalo Društvo hrvatskih političkih zatvorenika Herceg-Bosne: Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina, Grude, Ljubuški, Posušje, Tomislavgrad i Livno. Uočljivo je kako nedostaju mnoga mjesta većinski naseljena hrvatskim stanovništvom, poglavito na prostoru „istočne Hercegovine“. Serija Čapljina navedenoga arhivskog fonda nije u cijelosti potpuna jer nedostaje više od osamsto četrdeset dosjea, a za potrebe istraživanja obradio sam političke zatvorenike, odnosno jatake, koji je osudila Komunistička partije Jugoslavije (KPJ) na vremenite kazne od 1945. do 1952. godine. Velika većina dosjea političkih zatvorenika iz Čapljine, Stoca i Neuma osuđena je u kasnijemu razdoblju, od 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, na vremenske kazne, a ti dosjei nisu obrađeni za potrebe ovoga istraživanja.
