Naslovnica

Bitka kod Dettingena i posljednji engleski kralj na bojnom polju

Pragmatična vojska izvršila je protunapad na austrijske postrojbe koje su se žurile prema praznini koju su otvorili Britanci u uzmaku, potiskujući umorne Francuze natrag prema Dettingenu, a pridružili su im se i oni koji su uspjeli izboriti svoj put iz kolebljive mase francuske konjice.
14. srpnja 2021. u 07:52 0 komentara 202 prikaza
Foto: Laurus Leslaena

Dana 15. lipnja 1743. u Dettingenu (današnji Karlstein-am-Main, Njemačka) udružene savezničke vojske, poznate kao Pragmatična vojska i pod zapovjedništvom kralja Georgea II., sukobile su su se s jakom francuskim snagama pod zapovjedništvom vojvode de Noiaillesa.

IZ NOVOG BROJA Brod "Elettra" - od carske jahte do spomenika

Budući da je Pragmatična vojska u to vrijeme bila u povlačenju, našla se u nezavidnom položaju. Na desnom boku vojske, prema sjeveru, ležali su brdoviti, šumoviti vrhovi Spessart gorja; s njihove lijeve strane, na jugu, široka rijeka Majna. U središtu je stajao veći dio Noiaillesove vojske: 23.000 francuskih trupa pod Noaillesovim nećakom, vojvodom de Grammontom, uz topničku podršku koja je čekala iza Forbacha, močvarnog potoka koji se ulijevao u Majnu južno od francuskog položaja, Taj je položaj na taj način bio zaštićen od bočnog udara s obje strane, što je omogućilo Noaillesu da koncentrira veći dio svojih snaga u centar, prisiljavajući pragmatičnu vojsku da se angažira upravo ondje, tako i nadoknađujući brojčanu nadmoć svojih protivnika.

Noiallesova vojska sastojala se od otprilike 45 000 ljudi, 27 eskadrona konjice i 56 topova. Kao što je spomenuto, on je rasporedio najveći dio svojih snaga, 23 000 pješaka svu konjicu, s malim brojem pomoćnih postrojbi, iza prirodnog bedema močvarnog Forbacha. U međuvremenu, više od pedeset francuskih topova smješteno je na južnoj obali Majne, gdje su bili sigurni od napada i mogli su vršiti napade na lijevi bok Pragmatične vojske. Noaillesove namjere bile su, kao što se vidi, zarobljavanje pragmatične vojske između Spessart gorja i Majne, blokirati njezino povlačenje na zapad, a zatim ju okružiti s Istoka. To bi pružilo priliku da se zarobi većina ili čitava pragmatična vojska - i možda čak samog kralja Georgea II.

Noaillesova ambiciozna vizija ipak se nije ostvarila. Vojvoda de Grammont ili njegovi podređeni, nisu poslušali naređenja i krenuli su u napad. Napustivši siguran položaj koji su im pružali Forbach i Spessart, našli su se pod vatrom vlastite artiljerije na južnoj obali. Ipak, početni rezultati izgledali su obećavajući; britansko pješaštvo u središtu bilo je potjerano zastrašujućim napadima svojih francuskih protivnika, dok je britanska konjica pod udarom francuskih konjanika bile sabijena natrag u vlastitu pješačke redove. Međutim, do tada se snaga napada razrijedila.

Pragmatična vojska izvršila je protunapad na austrijske postrojbe koje su se žurile prema praznini koju su otvorili Britanci u uzmaku, potiskujući umorne Francuze natrag prema Dettingenu, a pridružili su im se i oni koji su uspjeli izboriti svoj put iz kolebljive mase francuske konjice. Francuska je vojska počela uzmicati na zapad, preko Forbacha i na kraju preko Majne, gdje su se mnogi utopili kad se srušio pontonski most. U međuvremenu, Pragmatična vojska nastavila je svoj neprekinuti marš prema Hanauu, iako nije slijedila slomljene Francuze.

Ilustracija: Kralj George II. u bitci kod Dettingena, C. L. Doughty.

 | Autor : Laurus Leslaena Foto: Laurus Leslaena

Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana

KATOLICI I PROTESTANTI Bitka kod Höchsta 1622. godine IZ NOVOG BROJA Bitka za Narvu - bitka europskoga SS-a POMORSKA BITKA Bitka kod Dardanela 1655. godine
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.