Glavni uzrok prekida primirja između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva u travnju 1663. godine bile su nesuglasice u Erdelju, izazvane promjenom na kneževskome prijestolju i intervencijom carske vojske pod vrhovnim zapovjednikom Raimundom Montecuccolijem u siječnju prethodne godine.
Kako je Visoka Porta habsburški upad u Erdelj i opetovano oglušavanje na zahtjeve da se sruši utvrda Novi Zrin koju je u blizini osmanske Kaniže gradio hrvatski ban Nikola Zrinski smatrala grubom povredom njezina suvereniteta, s vojskom od 120 000 ljudi veliki vezir Ahmed-paša Ćuprilić krenuo je prema Ugarskoj. Kako je detaljnije opisano u jednome od ranijih brojeva „Vojne povijesti“, veliki vezir zauzeo je utvrdu Érsekújvár i nekolicinu drugih manjih utvrda te se dolaskom zime povukao u Osijek, a potom nastavio prema Beogradu. Ovu priliku iskoristio je ban Zrinski kako bi prvo u siječnju 1664. godine prešao Dravu i spalio dio Sulejmanova mosta, a nekoliko mjeseci kasnije započeo opsadu Velike Kaniže.
Kako nijednu od tih akcija, čak ni dok je veliki vezir bio u Ugarskoj, nije želio s glavnicom vojske podržati Montecuccoli, izmijenjene su teške riječi između Zrinskog i Montecuccolija. Talijan je smatrao nerazumnim rasipati snage i trošiti resurse na obranu položaja koje nije smatrao ključnim za obranu pa je odbio sudjelovati u obrani Novoga Zrina, koji je pred nadmoćnim osmanskim snagama pao i do temelja je razoren 8. srpnja 1664. godine, kao čin odmazde zbog napada na Kanižu. Zrinski je ponovno sasuo teške optužbe na Montecuccolijev račun, no ovaj se uporno držao po strani, smatrajući kako je mudrije čuvati vojsku i biti u pripravnosti kada se pokaže idealan trenutak za obračun s osmanskom vojskom.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2021.
