OPERACIJA MILJEVCI - Drugi dio

Bitka za Miljevački plato

Udruga ratnih veterana 142. brigade i Gradski muzej Drniša
02.07.2020.
u 08:48

O težini borbi dovoljno govori podatak da je u oslobađanju okupiranog područja Miljevačkog platoa život položilo osam hrvatskih vojnika: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Halid Kopić i Ante Škopljanac.

Zauzimanje sela Nos Kalik bilo je veliko iznenađenje za srpsku stranu i česta tema njihovih zahtjeva da se vrati pod kontrolu po pristizanju snaga UNPROFOR-a. No pravo iznenađenje tek je čekalo pobunjenike jer oslobođenjem ovog sela hrvatska strana stekla je stratešku prednost za provođenje oslobađanja cijelog Miljevačkog platoa.

Krajem lipnja uslijedila je operacija „Miljevci“ koja je bila rezultat dugotrajnih priprema i izviđanja okupiranog područja. Zapovjednik 113. brigade Ivan Bačić odobrio je pokretanje akcije kojom je na terenu operativno zapovijedao Krunoslav Mazalin, zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a. Valja istaknuti kako je Mazalin bio zapovjednik i u akciji zauzimanja sela Nos Kalik te kako je 4. bojna 113. brigade u međuvremenu izvršavala zahtjevne zadatke na Južnom bojištu. Pokretanju akcije prethodila su opsežna izviđanja i pripreme. U radu koji je za potrebe Hrvatskoga vojnog učilišta na temu „Akcija Miljevci“ napravio sudionik akcije Tihomir Budanko uz pomoć suradnika (Krunoslav Mazalin, Neven Berović, Drago Knežević, Ante Kovilić, Ivan Vukić, Roko Mijić i Živko Galić) navodi se: „Kontinuirano se provodilo izviđanje prostora sa manjim izvidničkim skupinama ‘Mrgud’ kojima je zapovijedao Željko Stojanović. Prije samog početka napada u razdoblju od 17. do 20. lipnja u neprijateljski prostor ubacuju se izvidnička desetina 113. brigade i izvidnička desetina 142. brigade koje su dostavile izvješće o jačini i rasporedu neprijateljskih snaga na prostoru Miljevaca.

Ustanovljeno je da su na području sela Bašić – Ključ, Drinovci, Brištani – Širitovci raspoređene pješačke snage jačine satnije u svakom selu. Bitnica haubica 105 mm raspoređena je u zaseoku Vukačići. Neprijatelj je raspolagao vodom tenkova T-55, vodom oklopnih transportera OT M-60, s dva voda topova ZIS-a 76 mm, bitnicom minobacača 120 mm, bitnicama netrzajnih topova, s dvije bitnice minobacača 82 mm, 6 protuoklopnih lansera, sve raspoređeno po otpornim točkama obrane. Neprijatelj je svakodnevno vršio ophodnju sa oklopno mehaniziranim postrojbama iz vojarne ‘Trbounje’, a sve položaje osigurao je protupješačkim i mješovitim minskim poljima (36 PPM polja i 1 mješovito MP). Hrvatske snage za napad angažirane su iz postrojbi koje nisu bile angažirane na prvoj crti obrane, odnosno iz 113. brigade HV (4. pješačka bojna, diverzantski vod, izvidnički vod, desetina inženjerije, desetina voda za podvodno djelovanje, topnička potpora), 142 brigade HV (3. satnija 3. bojne, kaštelanski vod 3. bojne, izvidnički vod, prateći vod 3. bojne, samostalni vod, sanitet), te borbene skupine iz 2. satnije 72. bojne vojne policije. Odlukom zapovjednika akcije ustrojeno je 9 borbenih skupina od kojih je ustrojeno 26 borbenih grupa. Odluka: iz područja razmještaja izvršiti dovođenje svih postrojbi planiranih za napad u zonu borbenih djelovanja tijekom noći po skupinama preko rijeke Čikole, rijeke Krke i prve crte obrane iz područja Nos Kalika, bez paljbene pripreme, istovremenim napadom iznenaditi neprijatelja na cijelom prostoru, razbiti i uništiti neprijateljske snage, ovladati Miljevačkim platoom, a potom organizirati obranu na dostignutoj crti uz topničku potporu TS 113. brigade HV-a. Gotovost za napad: 03.00 sata 21.06.1992. Početak napada: 05.00 sati 21.06.1992.“

Zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a, odnosno zapovjednik akcije Krunoslav Mazalin prisjeća se: „20. lipnja, a to je večer uoči početka akcije, svi zapovjednici, radi njezine tajnosti, bili su nazočni na otvaranju Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku koji je održan u sportskoj dvorani Baldekin. Tijekom te večeri naše su postrojbe, podijeljene u 26 grupa, već krenule na svoje početne borbene položaje i tijekom noći stigle su na dogovorena odredišta. Napad je počeo bez topničke pripreme, točno u pet sati. Vrlo brzo je oslobođen veći dio Miljevaca i akcija je praktično završena tog 21. lipnja u 20 sati navečer, kada je slomljen zadnji otpor neprijatelja u selu Ključ. Moram naglasiti da su pored 4. bojne velik doprinos dale i druge postrojbe iz 113. brigade, kao i dijelovi 142. brigade, MUP-a i Vojne policije.“ Sve borbene skupine, ukupne jačine otprilike 250 boraca, uspjele su se ubaciti na područje Miljevaca još dan ranije, a tijekom noći s 20. na 21. lipnja 1992. šifriranom porukom „U Splitu sam“ zapovjednici borbenih skupina proslijedili su informaciju da su njihove borbene grupe zauzele predviđene polazne točke za napad. Uspjeh akcije uvelike je ovisio o spremi i diverzantskim sposobnostima hrvatskih vojnika jer nije izvršena topnička priprema, nego su pješačke snage same realizirale cjelokupan napad. Ipak, rano pred jutro, oko 4,30 sati jedna borbena skupina na području sela Bašići otkrivena je, nakon čega je započela borba na cijelom Miljevačkom platou. U toj početnoj fazi borbe od velike pomoći hrvatskim snagama pokazalo se to što su pripadnici diverzantskih skupina neprijatelju presjekli većinu žičanih veza s pozadinom i zapovjedništvom.

Nakon što se razvila borba na širokom području, zapovjednici okupatorskih snaga tek su kroz dva sata pokrenuli protunapad oklopom iz smjera vojarne „Trbounje“. Kolonu je dočekala protuoklopna grupa iz sastava 4. satnije 2. bojne koja je pogotkom u čelno vozilo natjerala neprijatelja da se vrati u vojarnu. Srbi su se reorganizirali te su ustrojili novu borbenu kolonu koja je krenula drugim smjerom, prema zaseoku Vukačići, a kako je protuoklopna grupa 142. brigade nije na tom smjeru uspjela zaustaviti, Srbi su se uspjeli spojiti sa svojim snagama u zaseoku te im pomoći u izvlačenju ljudstva i sredstava. Valja istaknuti kako je 5. borbena skupina hrvatskih snaga napadom pokušala onemogućiti to izvlačenje. No zbog nedovoljnog poznavanja obrambenog sustava taj napad nije uspio nego su u žestokoj obrani Srbi nanijeli žrtve hrvatskoj strani (dvojica poginulih i trojica ranjenih) te se navedena skupina zbog visokih gubitaka izvukla iz daljnjih borbenih djelovanja. Za to vrijeme sve ostale borbene skupine nastavile su s napadajnom akcijom nanoseći okupatoru goleme gubitke.

Nakon što je oslobođen zaseok Bašići, pripadnici Diverzantskog voda odlaze pružiti ispomoć Izvidničko-diverzantskom vodu u području sela Ključ, gdje je neprijatelj pružao žilav otpor. U daljnjim napadima oslobođeno je selo Ključ te sela Širitovci i Brištani. Srbi su najžilaviji otpor pružali u području sela Drinovaca, no njihov je otpor nadvladan do jutarnjih sati 22. lipnja, kada je ovladano i sa zaseokom Vukačići iz kojeg su se pobunjenici tijekom noći izvukli. U ovako teškim borbama hrvatska strana također je trpjela gubitke i stradavanja, stoga posebno valja istaknuti organizaciju logističke pomoći i sanitetsku skrb za ranjene. Naime, usred borbenih djelovanja zatražena je ispomoć Pionirske desetine za razminiranje putova, koja je intervenirala u veoma kratkom vremenu. Na taj način ranjenici su u kratkom roku izvučeni do rijeke Krke, gliserom prevezeni do pristaništa na rijeci Krki i potom dalje na bolničko liječenje u Šibenik. O razini provedbe operacije možda ipak najviše govori činjenica da su se hrvatske snage nakon uspješno izvedenih napada reorganizirale, izvršile uvođenje svježeg ljudstva i odbile žestok protuudar nadmoćnijeg neprijatelja koji je uskoro uslijedio.

Krunoslav Mazalin prisjeća se: „Dva dana kasnije, nakon što je neprijatelj shvatio što mu se zapravo dogodilo, kada je prihvatio činjenicu da je izgubio gotovo trećinu svojih snaga, odlučio je vratiti Miljevački plato. S osam tenkova i četiri oklopna transportera te 200 martićevaca 23. lipnja pokrenuli su protunapad. Kada su neprijateljske snage uočene, bile su udaljene dva kilometara od Miljevaca. No zaustavljene su na našoj prvoj obrambenoj liniji, a uz potporu naših tenkova i topništva koji su djelovali s lijeve i desne strane. Uništena su dva neprijateljska tenka, a ostali su se nakon toga povukli u vojarnu ‘Trbounje’. Uglavnom, agresorske snage na kraju su razbijene i odbačene. A ta činjenica najbolje govori kako naša vojska nije podlegla nekakvoj euforiji nakon pobjedničke akcije, već je znala s kim ima posla. Dakle, prvog dana glavne snage akcije su ostale na terenu te su pojačane s novima uspješno formirale obranu koja je rezultirala onemogućavanjem neprijatelja da vrati izgubljeni teritorij. Također, moram naglasiti da su ovaj veliki vojni uspjeh tijekom akcije ostvarili obični ljudi-ratnici, pripadnici pričuvnih postrojbi Hrvatske vojske, koji nisu bili profesionalni vojnici. Inače, u cijeloj akciji oslobađanja i kasnijeg odbijanja neprijateljskog protunapada sudjelovalo je oko 500 hrvatskih branitelja, dok su glavne snage samog oslobađanja Miljevaca brojile oko 250 pripadnika Hrvatske vojske. Neprijatelj je raspolagao sa snagama od jedne pješačke bojne, dakle s oko 500 vojnika. A uz tenkove, imao je jaku topničku potporu iz vojarne ‘Trbounj’ te mu je težište obrane bilo na komunikaciji Nos Kalik – selo Drinovci.“

O težini borbi dovoljno govori podatak da je u oslobađanju okupiranog područja Miljevačkog platoa život položilo osam hrvatskih vojnika: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Halid Kopić i Ante Škopljanac. Ipak, neprijateljski gubici nemjerljivo su veći, a u svom radu Tihomir Budanko konkretno ih je pobrojao: „Nakon čišćenja cjelokupne Miljevačke ploče uvedena je pričuva 22. lipnja, a 23. lipnja u 13 sati neprijatelj s oklopno-mehaniziranim snagama (osam tenkova, četiri oklopna transportera), pješaštvom i potporom topništva kreće u protunapad. Nakon učinkovitog djelovanja brigadnog topništva i protuoklopnih grupa te nakon gubitka od dva tenka neprijateljska kolona povlači se u vojarnu ‘Trbounje’. Neprijatelju su naneseni veliki gubici. U borbama je poginulo 70 neprijateljskih vojnika, uništena su im tri tenka, dva oklopna transportera i četiri kamiona. Zarobljeno je 17 vojnika, jedan tenk T-55, dva oklopna BVP-a M-80, dva oklopna transportera, šest haubica 105 mm, četiri ZIS 76 mm, dva minobacača 120 mm, sedam minobacača 82 mm, pet bestrzajnih topova, devet protuoklopnih raketnih sustava ‘maljutka’, 17 motornih vozila te veća količina pješačkog naoružanja, sredstava za protuoklopnu borbu, pješačkog i topničkog streljiva.“ Iako se zbog tako velikog broja ljudskih gubitaka srpska strana uporno žalila na to da su tijekom akcije počinjeni ratni zločini, a takve pritužbe i danas dolaze iz redova određenih organizacija koje kriminaliziraju Domovinski rat, s vojne točke gledišta operacija „Miljevci“ čista je i besprijekorno izvedena vojna akcija.

Nažalost, u sprovođenju zarobljenih srpskih pobunjenika neki pripadnici vojne policije prekoračilisu ovlasti, pri čemu je jedan pobunjenik ubijen, zbog čega su dvojica policajaca kažnjena višegodišnjim zatvorskim kaznama. No s obzirom na broj uključenih postrojbi i opseg područja obuhvaćenog u borbenim djelovanjima, hrvatska strana mora biti i više nego zadovoljna ostvarenim rezultatima i ponašanjem svojih vojnika u ovoj oslobodilačkoj akciji. Iako je nešto ranije u zadarskom zaleđu oslobođeno srpsko uporište Križ u akciji kodnog naziva operacija „Jaguar“, oslobađanje miljevačkih sela ipak je bila prva velika oslobodilačka akcija Hrvatske vojske u 1992. godini, na razini manje operacije. Akcija je bila važna i po tome što je izvedena u razdoblju kada međunarodna zajednica nije bila sklona opciji da Hrvatska vojnom silom odgovara na učestale topničke udare pobunjenika. Štoviše, nakon boja za Miljevački plato Vijeće sigurnosti UN-a u Rezoluciji 762 zahtijevalo je povrat oslobođenog područja. No unatoč pritisku to nije učinjeno, što je bila i više nego opravdana odluka državnog vrha.

Naime, tom Rezolucijom razrađen je i koncept „ružičastih zona“, područja koja su okupirali Srbi, a u kojima su snage UNPROFOR-a trebale preuzeti kontrolu. Po toj Rezoluciji sve naoružane postrojbe morale su se povući iz „ružičastih zona“, što se nikad do oslobođenja Hrvatske nije dogodilo, a na tim područjima zabilježen je velik broj ratnih zločina nad hrvatskim stanovništvom.

Nastavak teksta pročitajte u jednom od slijedećih nastavka. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u lipnju 2017.

Ključne riječi

Komentara 1

RA
rayip
13:21 06.07.2020.

Ovo je najbolji posao koji Google sada plaćA. Prvog mjeseca primio sam 29736 dolara za rad 3 sata dnevno. Počeo sam prije četiri mjeseca i odmah sam ponio kući najmanje 7835 do 9454 dolara tjedno. ----➤➤➤➤➤➤➤   cutt.ly/NyvKMnJ

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije