U prethodnome broju magazina „Vojna povijest“ detaljno smo obradili uzroke i posljedice djelovanja pobunjeničkoga topništva po Biogradu. U ovome broju analizirat ćemo podatke koji se odnose na paljbene mogućnosti i način djelovanja srpskoga topništva po civilnim ciljevima na biogradskome području. Na temelju arhivskoga gradiva i uz pomoć geoinformacijskoga sustava utvrđeni su paljbeni položaji.
Na području nekadašnje Općine Benkovac tijekom 1991. pa sve do lipnja 1992. godine djelovala je 180. motorizirana brigada (180. mtbr) iz sastava 9. korpusa JNA-a, kao i 3. brigada Teritorijalne obrane (TO), koja je u zoni obrane bila raspoređena kao pozadinsko osiguranje. Neregularne policijske snage i naoružani pobunjeni Srbi, koji su djelovali u različitim borbenim skupinama, bez pomoći snaga 9. korpusa JNA-a nisu bili sposobni provesti značajnija napadna djelovanja s ciljem zauzimanja teritorija u kojemu srpsko stanovništvo nije činilo većinu. Njihovo djelovanje svodilo se uglavnom na minobacačke napade na naselja s hrvatskom većinom, te na upade naoružanih skupina. U sklopu napada na Zadar, koji je 2. listopada 1991. osobno zapovjedio načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga SFRJ-a general Blagoje Adžić, Biograd na Moru iz smjera Kakme napala je 1. oklopna bojna 180. motorizirane brigade, zajedno sa snagama pobunjenih Srba. Zadatak tih snaga bio je blokirati grad, presjeći Jadransku magistralu te na taj način spriječiti izvlačenje hrvatskih snaga prema Zadru i Šibeniku. Cilj napada nije bio ostvaren, a srpske snage nisu uspjele okupirati nijedno mjesto u sklopu nekadašnje Općine Biograd na Moru tijekom Domovinskoga rata.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. siječnja 2020.
