Francuzi su 1886. svijetu pokazali svoju novu pješačku pušku Fusil Lebelmle kalibra 8 mm, zbog koje su preko noći sve ostale puške postale zastarjele. Francuski kemičar Paul Vielle je 1884. od nitriranog pamuka dobio malodimni (bezdimni) barut koji je sagorijevanjem proizvodio tri puta veću energiju nego crni barut koji je do tada bio u upotrebi. Njemačko pješaštvo u to je vrijeme bilo naoružano puškom Mauser M71/84 s metkom kalibra 11 mm s crnim barutom. Nijemci su, a i ostale velesile, grozničavo krenuli u potragu za bezdimnim barutom. Mauser je najprije konstruirao pušku Mauser Model 1888 (kraće M88) s novim okretno-zatvarajućim zatvaračem, koji je gotovo do danas ostao nepromijenjen, i metkom kalibra 8 mm.
Potkraj 19. stoljeća vjerovalo se da će konjaništvo i u budućim ratovima imati važnu ulogu, kao što je to bilo u dotadašnjim. Na novoj Mauserovoj pušci Gewehr 1898 (Gew 98), koja je zadržala zatvarač kao i M88, zrno je bolje oblikovano i smanjeno na kalibar 7,92 mm, ali je zadovoljen uvjet da se konj može ubiti na udaljenosti večo nego što je bilo traženo. Prvim puškama Gew 98 naoružan je njemački Istočnoazijski ekspedicijski korpus, koji ih je upotrijebio u Bokserskom ustanku (1898.-1901.) u Kini. Tamo su se puške pokazale dobrima. Tako će samo u Njemačkoj biti proizvedeno oko 14 milijuna tih pušaka. Prvi svjetski rat pokazao je i prve nedostatke nove puške. Ciljnik se mogao ugoditi od nulte udaljenosti koja se nalazila na 400 metara pa sve do 2000 metara. Borbe u rovovima, koji su katkad bili udaljeni i do 100 metara, pokazale su da Gewehr 98 „prebacuje" cilj za otprilike 10 cm. Poslije je to ispravljeno.
Od 1935. standardno oružje njemačkog pješaštva postaje Karabiner 98 Kurz.
Rat je donio i novo poimanje upotrebe puške te i to da je dužina cijevi od 790 mm predugačka i zbog nošenja i zbog nepotrebnog povećanja dometa. Puška Gewehr 98 imala je i svoju kraću inačicu Karabiner 98a, namijenjenu konjaništvu, planinskim postrojbama i poslije jurišnim trupama. Odredbama mirovnog sporazuma iz Versaillesa poraženoj Njemačkoj dopušteno je od 1923. proizvoditi karabine s manje podesivim ciljnikom koji su postali Karabiner 98b. Od 1935. Njemačka se ponovno naoružava i standardno oružje pješaštva postaje Karabiner 98 Kurz (kraći za 14 cm od puške Gew 98), za koji se koriste oznake Kar98k, K98k ili K98. Nijemci su do kraja rata ustrajali na proizvodnji karabina koji se punio okvirom od pet metaka, iako su Amerikanci od 1936. imali poluautomatsku pušku M1 Garand koja se punila s osam metaka, a Sovjeti već od 1942. poluautomatsku pušku Tokarev s deset metaka. To znači da je Kar98k imao dva-tri puta sporiju paljbu, zbog čega je porasla važnost upotrebe puškostrojnica MG34 i MG42. Njemačka pješačka satnija imala je 1941, godine 201 časnika, dočasnika i vojnika. Glavno naoružanje bilo je 135 karabina Kar98k i 12 puškostrojnica.
Kraljevina Jugoslavija, kao saveznica zemalja pobjednica u Prvom svjetskom ratu, dobila je za odštetu oko 120.000 Mauserovih pušaka i karabina. Od 1924. u Tvornici oružja u Kragujevcu proizvodi se jugoslavenska inačica Mauserova karabina kao M24. Dijelovi zatvarača jugoslavenske inačice nisu bili zamjenjivi njemačkim. U "Užičkoj republici", koju su 1941. četiri mjeseca držali Titovi komunisti i u kojoj se nalazila i Tvornica oružja u Kragujevcu, proizvedeno je 24.000 pušaka M24 s nešto dužom cijevi. Mauserov Kar98k nastavila je poslije rata proizvoditi francuska Fabrique Nationale kao Model 48. U poslijeratnoj Jugoslaviji Zastava je jedno vrijeme preuredivala karabine M24 i Kar98k, koji su postali M24/47. Medutim, ubrzo je započela proizvodnja Kar98k prema francuskom uzoru, koji je postao Zastava M48 i glavno oružje vojske socijalističke Jugoslavije.
Tehnički podaci za Kar98k
- kalibar 7,92 mm
- težina 3,9 kg
- ukupna dužina 111 cm
- dužina cijevi 59,4 cm
- najveći domet 2700 m
- djelotvorni domet 400-500 m
- početna brzina zrna 755 m/s
- brzina gađanja
- do 10 metaka/min
- težina metka 23,7 g
- težina zrna 9,9 g
Sad su mi se oci otvorile...znaci, Albanci su pitali Nijemce kako pobijediti Srbe. A ovi im odgovorili: Kurzem. I tako ti ovi jos od 1945, shtancaju ni shtancaju, dok nisu shvatili sto je to, u stvari, Kurz. E, ali onda im je trebao veci Kurz, pa su morali pozvati NATO, kome je Kurz u medjuvremenu, porastao. Summa summarum, sve je u Kurzu.