Druga skupina djelatnih časnika i dočasnika Hrvata u HV-u, dolazi najvećim brojem iz raznih zapadnoeuropskih vojski, a poglavito Hrvati pripadnici francuske Legije stranaca koji su bili najznačajnija skupina u toj skupini. Većinom su bili dočasnici i vojnici, uz nekoliko časnika koji su imali vrlo veliko borbeno iskustvo iz različitih sukoba u kojim su sudjelovali.
Svoje znanje i iskustvo najviše su prenijeli u vojnim specijalnim postrojbama, gardijskim brigadama i obučnim centrima profesionalnih postrojbi HV-a. Pored njih dolazili su i dragovoljci Hrvati iz iseljeništva s različitih dijelova svijetu. Među njima bio je jedan dio s vojnim iskustvom iz zemalja iz kojih su dolazili, a drugi dio nije imao nikakvo vojno iskustvo. Osim Hrvata, u HV je dragovoljno pristupio određen broj stranaca iz različitih dijelova svijeta. Njih je bilo tristotinjak koji su bili u profesionalnim ili pričuvnim postrojbama u zemljama iz kojih su dolazili, a najbrojnija je bila skupina iz Velike Britanije – njih stotinjak.
Shema sustava nadzora bojišta i postrojbi HV-a tijekom završnih bitaka Domovinskog rata (izradio Željko Čorak)
Za vrijeme Domovinskog rata stranci iz ove skupine većinom su bili u borbenim profesionalnim ili pričuvnim postrojbama HV-a i Hrvatskih oružanih snaga (HOS), a izbijanjem velikosrpske agresije na BiH jedan dio njih ulazi u sastav Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Treća skupina djelatnih vojnih osoba HV-a sastojala se od vojnih obveznika, koji su služili vojni rok u JNA kao obični vojnici ili desetari, a manji dio kao pričuvni časnici koji su školovani za vrijeme vojnog roka u „školama za rezervne oficire“ (ŠRO) ili su završili studij na fakultetu ONO i DSZ-a. Ova je skupina brojčano bila najbrojnija u HV-u i najbitnija za pobjedu u Domovinskom ratu. Iako je bila zastupljena u svim cjelinama HV-a, najzastupljenija je bila u borbenim profesionalnim i pričuvnim postrojbama te je podnijela najveći teret na bojištima u Domovinskom ratu.
Taktika Hrvatske vojske i specijalne policije
Hrvatska vojska nastaje 1991. godine za vrijeme velikosrpske agresije u ratnim uvjetima sa stalnim borbenim djelovanja, zbog čega nisu mogli biti izrađeni osnovni strateški vojni dokumenti (doktrina i strategija) na temelju kojih bi bili izrađeni dokumenti o taktičkom djelovanja HV-a (priručnici za borbeno djelovanje postrojbi jačine desetine, voda, bojne i brigade). U početnoj fazi oružane srpske pobune u Hrvatskoj, dok JNA nije otvoreno djelovala protiv hrvatske države, snage MUP-a RH (specijalna i temeljna policija) koristile su policijsku taktiku namijenjenu za sukobe niskog intenziteta.
Širenjem pobune na veći dio RH u proljeće 1991. godine, osnivaju se snage ZNG-a koje borbeno djeluju s postrojbama jačine voda ili satnije, koristeći obrambenu taktiku miješanih metoda policije i vojske s ciljem zaustavljanja širenja pobune na važnijim područjima. Jedno vrijeme zajedno sa snagama MUP-a uspijevaju zaustaviti djelovanje srpskih pobunjenika. No to kratko traje jer se JNA prvo uključuje kao snage razdvajanja sukobljenih strana koje su prvenstveno imale cilj zaštititi velikosrpske pobunjenike od poraza, da bi kasnije tijekom ljetnih mjeseci 1991. postupno krenuli u sve otvorenije napade na hrvatske snage zajedno sa srpskim teroristima. Početkom rujna započinje potpuna agresija na RH u kojoj hrvatske snage provode isključivo obrambena borbena djelovanja s glavnim ciljem zaustavljanja daljnjeg prodora JNA. Zbog velike dužine bojišnice od preko 1.000 kilometara, nedostatnog naoružanja i malobrojnih postrojbi, ne uspijevaju zaustaviti neprijatelja na svim pravcima napada, osim na šibenskome gdje hrvatski branitelji postižu prvu pobjedu u Domovinskom ratu. Zauzimanjem vojarni JNA situacija se donekle poboljšava jer se dolazi do težeg naoružanja (tenkova, transportera, topova, minobacača, streljiva itd.) pa započinje osnivanje većeg broja novih postrojbi i ojačavanje postojećih. To će na nekim pravcima agresije na RH utjecati na zaustavljanje neprijatelja i provođenja prvih oslobodilačkih akcija tijekom listopada 1991., kao što su „OTKOS 10“ na Bilogori i „ORKAN 91“ u zapadnoj Slavoniji.
Tijekom tog mjeseca formalno nastaje HV koji se nalazi u velikim problemima, jer treba uvezati razne snage hrvatske obrane (HV-ZNG, MUP, HOS, razne dragovoljačke lokalne postrojbe i postrojbe raznih kriznih stožera) u jedinstvenu cjelinu obrane te u različitim dijelovima Hrvatske potpuno zaustaviti prodor neprijatelja. Tijekom tog razdoblja traje herojska obrana grada Vukovara u okruženju. Ondje je nastala specifična protutenkovska i protupješačka taktika u uvjetima gradske borbe slabo naoružanih hrvatskih branitelje. Iako su snagama JNA i srpskim paravojnim postrojbama naneseni veliki gubici u ljudstvu i tehnici, obrana grada izdržala je do 18. studenoga 1991., što je bio veliki vojni pothvat uzimajući u obzir omjer snaga branitelja i napadača. U toj neravnopravnoj borbi vukovarski su branitelji omogućili zaustavljanje snaga velikosrpske agresije na svim ostalim bojištima u Hrvatskoj te provedbu prvih oslobodilačkih akcija HV-a.
Kako smo pobijedili u Domovinskom ratu, 1. dio
Profesionalne vojne specijalne postrojbe Hrvatske vojske, 2. dio
Ustroj brigada Hrvatske vojske, 3. dio
belaj bager :)))