Nakon Ukrajine i Poljske, zagrebački ratni veterani posjetili su Zapadno bojište iz Prvoga svjetskog rata, i to dva najkrvavija bojišta - Verdun i Ypres, bojišta koja su postala sinonim brutalnih borbi iz Prvoga svjetskog rata. Kod Verduna su se tijekom ljeta i jeseni 1918. zatekle i neke hrvatske postrojbe, što je potpuno nepoznato našoj znanstvenoj javnosti. 
Kako je sve počelo s uključivanjem Hrvata na ovome bojištu? Teške borbe u kolovozu i rujnu 1918, zahtijevale su da njemačko vrhovno zapovjedništvo zatraži od svoje saveznice Austro-Ugarske slanje dodatnih pojačanja. U svojoj poruci od 29. kolovoza, načelnik njemačkog Glavnog stožera feldmaršal Hindenburg napominje da su njemački gubici na Zapadu vrlo veliki, te da je u zajedničkom interesu da Austro-Ugarska u Italiji treba ostaviti tek toliko snaga sposobnih održati obrambene zadaće, a dio snaga uputiti na zapad. Hindenburg je priznao „da bi ostatak snaga protiv Italije bio suočen s gotovo cijelom talijanskom vojskom, koja je tada značajno ojačana s engleskim i francuskim snagama“. Ujedno je priznao sve poteškoće saveznika "te im se zahvalio na skorašnjem slanju dviju divizija“. 
Nakon toga krenuo je prema zapadu transport austro-ugarskih snaga i radničkih satnija, među kojima je bilo i 15.000 zarobljenih Rusa. Ove snage objedinjene su u k.u.k. XVIII. korpus, a sastojale su se od 1. i 35. pješačke divizije koje su težišno razmještene oko grada Verduna i izbočine kod St. Mihiela. U sastavu 1. pješačke divizije, koja je bila razmještena sjeveroistočno od grada Verduna, bile su „čiste“ hrvatske postrojbe: 31. lovačka bojna iz Zagreba i dva eskadrona 10. domobranske husarske pukovnije iz Varaždina. I u drugim postrojbama bilo je Hrvata, ali u puno manjem broju. Hrvatske su snage iz 1. pješačke divizije težišno razmještene na uzvisinama oko sela Damvillers, Moirey i Flabas koja se nalaze neposredno uz današnji memorijalni kompleks Verdun. Tijekom 8. do 10. listopada k.u.k. 1. pješačka divizija napadnuta je od francuskih i američkih snaga, ukupno od četiri pješačke divizije. Uz sve poteškoće i značajne gubitke uspjela je zadržati svoje položaje. Na žalost, nije poznata sudbina ovih snaga nakon potpisivanja primirja. Poslije ovoga početnog koraka predstoji nam detaljno operativno istraživanje o svim aktivnostima Hrvata na ovome bojištu.
Usput smo posjetili i čuveno bojište Ypres gdje se danas slijevaju rijeke posjetitelja i turista koje odaju počast svojim poginulim precima. Ovo je, nažalost, prvi posjet neke hrvatske delegacije ovome bojištu. Priložene slike najbolje govore o tome s kojim se pijetetom Francuzi i Belgijanci odnose prema svojoj vojnoj povijesti. A mi?

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’