Vrbovanje agenata bio je bez sumnje jedan od najosjetljivijih zadataka za svaku obavještajnu službu. Procjenjuje se da je tijekom Prvoga svjetskog rata na objema protivničkim stranama bilo angažirano više od 45 000 agenata, špijuna, doušnika i provokatora.
Odabir se obavljao procjenom većega broja elemenata dobivenih tijekom informativnoga razgovora, a psihološki profil kandidata, intuicija, inteligencija i hladnokrvnost bili su na vrhu ljestvice. Budući agent trebao je imati izgled i ponašanje obična čovjeka. Nije bilo poželjno odskakati od profila obična građanina. Upravo je to bila najveća opasnost za jednoga špijuna, da se razlikuje od ostalih. Možda je to bio i najveći nedostatak Mate Hari koja se nakon što je jednom bila viđena nije mogla više zaboraviti. Jedan agent poput nje mogao se lako slijediti i po potrebi uhititi. Određivanje i uočavanje stimulirajućega faktora bilo je za obavještajni rad od posebne važnosti.
Kada je u pitanju bio patriotizam, nisu bili pogodni zakipjeli domoljubi koji su bili spremni bez mnogo razmišljanja i prenagljeno ići grlom u jagode. Sposobnost da se odupre iskušenjima, što podvlači Oberst Walter Nicolai, jedna je od poželjnih psiholoških osobina za svakoga špijuna. Iako je materijalna dobit bila glavni motiv za špijune, trebalo je izbjegavati one koji su željeli brzo ostvariti veliku zaradu da bi istodobno vodili život jednoga playboya. Ovako motivirani agenti, ističe Nicolai, bili su prve „žrtve“ protivničke kontrašpijunaže. Želja za avanturom također je bila jedan od stimulirajućih čimbenika.
Neki agenti nisu ni sakrivali zadovoljstvo sudjelovanja u intrigama i zavjerama, posebice u velikim svjetskim događajima, poput Lawrencea od Arabije. Poznavanje teritorija i jezika zemlje u kojoj je trebao djelovati nije bilo beznačajno pri izboru agenata. U Prvome svjetskom ratu nije bilo ideoloških špijuna kao što je to bio slučaj između dvaju svjetskih ratova i za vrijeme tzv. hladnoga rata.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2019.
