Razdoblje srednjeg vijeka, tijekom ljudskog razvoja, utvrdilo je temelje postavljene u antici i ranije te podvojenošću (tama i svjetlo ljudskog duha) i danas privlači mnoge istraživače. Ako se uokvirimo u stoljeća od 5. do 15., načini i tijek ratovanja su se mijenjali postajući neraskidivo vezani uz stalešku podjelu društva, razvoj obrta i trgovine, resurse određenih područja, religiju i klimatske uvjete.
Službenim raspadom Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine) dolazi do preraspodjele političkih, ekonomskih i društvenih snaga. Prateći konstantu stvaranja novog, prvo je došao kaos; uništavanje rimske civilizacije – gradova, kulture, trgovačkih odnosa i odnosa moći. Novi vladari na Apeninskom poluotoku, pod utjecajem preživjeloga Istočnoga Rimskog Carstva, nisu stvarali i gradili; barbarskim su strategijama održavali mir među stanovništvom provincija sjeverne Afrike i jugozapadne Azije. Središnji dio Europe, u početku tzv. Galska Belgija, od sredine 4. stoljeća nastanjuju Franci (germansko pleme).
Franci su bili rimski saveznici, ali nisu uspjeli obraniti Carstvo od barbara. U srazu barbarske i zapadnorimske vojske – stihijski način ratovanja odnosi pobjedu. Uzor tadašnjeg svijeta, discipliniran, uredan i aktivno sudjelujući u planiranju bitke, rimski vojnik posustaje pred hordom divljih pješaka barbarske vojske, koji se u velikom broju spuštaju na rimsko pješaštvo, vitlajući zrakom sjekirama, toljagama i nazubljenim noževima. U tom sukobu i savezu palog Rima i novopridošlih barbara stvaraju se novi obrasci ratovanja i vojništva. Europa od barbara uzima sustav novačenja seljaka, obrađivača zemlje, dok barbari (razna germanska plemena, osobito Vandali) postaju organizirana vojska s hijerarhijom, pješaštvom i konjicom.
Franačko carstvo, kao najuspješnije organizirano, politički i vojno nasljednik Rimskog Carstva, uvodi ustroj, važan i za ekonomiju i osvajačko-obrambene ratove, kasnije poznat pod terminom feudalizam.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2018.
