Kako bi skrenula pozornost nacije s unutarnjih problema i teškoća, vladajuća vojna hunta u Argentini upustila se 2. travnja 1982. u rizičnu avanturu. Rano ujutro nekoliko tisuća argentinskih vojnika iskrcalo se na Falklandsko otočje ili kako su ih oni nazivali Malvini, britanski posjed udaljen 500 kilometara od južnoameričkoga kopna, a oko 13.000 kilometara od Velike Britanije. Time je počeo jedan od najapsurdnijih ratova 20. stoljeća. Malobrojna britanska posada na otoku ubrzo se predala, čime je argentinska vojna hunta kratkoročno postigla svoj cilj. U Buenos Airesu, gdje su donedavno sindikati organizirali prosvjede protiv vlade, počela su masovna okupljanja u znak potpore i solidarnosti. Hunta na brzinu novači i šalje na Falklande nekoliko tisuća neuvježbanih novaka. Britanska vlada Margareth Thatcher odmah odgovara te mobilizira i šalje svoju flotu i kopnene snage prema Falklandima. Dvadeset dana nakon invazije počele su prve borbe. S obje strane bile su uključene pomorske, zračne i kopnene snage.
Nakon žestokih okršaja sredinom lipnja britanske padobranske, gardijske i komandoske postrojbe osvojile su glavni grad Port Stanley i prisilile Argentince na kapitulaciju. Time su Britanci vratili Falklandsko otočje pod britansku krunu i dokazali svoj „imperijalni prestiž“. Iako je jedan europski list napisao kako je to „bio apsurdan rat za nekoliko nepristupačnih otoka koje nastanjuje nekoliko uzgajivača ovaca“, činjenica je da su Britanci osim prestiža opet stekli kontrolu i nad vrlo bogatim ribolovnim područjima oko otočja. Ovaj nikada objavljeni rat trajao je 72 dana, a u njemu je poginulo 236 Britanaca i i 655 Argentinaca, većinom na brzinu unovačenih argentinskih novaka. S političkoga gledišta rat je pomogao ponovnom izboru Margareth Thatcher za britansku premijerku, a srušio je režim argentinske vojne hunte, otvorivši put ponovnom uspostavljanju demokracije u Argentini. Falklandi su do danas ostali pod vlašću Velike Britanije.
