Dok je Verdunsko bojište, opravdano nazvano »strojem za mljevenje mesa«, trošilo ljudske i materijalne resurse obiju zaraćenih strana, Nijemci su posezali za novim strategijama. Napadi zračnim brodovima na Veliku Britaniju doživjeli su svoju kulminaciju tijekom travnja 1916. godine, a promjena u zapovjedništvu njemačkih pomorskih snaga donijela je sa sobom i promjenu dotadašnje njemačke pomorske strategije. Dok su prijašnjim zapovjednicima njemačke »Flote otvorenog mora«, admiralima Friedrichu von Ingenohlu i Hugu von Pohlu, ruke bile vezane uputama Vrhovnog zapovjedništva koje je zahtijevalo da njemačka flota izbjegava susret s jačim flotama, imenovanje admirala Reinharda Scheera označilo je jaču aktivaciju njemačke mornarice. Za razliku od njegovih prethodnika, energičnom Scheeru nije nedostajalo odlučnosti. Odmah nakon imenovanja Scheer je zatražio od Vrhovnog zapovjedništva promjenu načina ratovanja njemačke mornarice i dozvolu za izvođenje operacija. Scheer je vjerovao da njemačka flota, iako preslaba da bi se upustila u okršaj s cijelom britanskom »Velikom flotom«, mora doći u kontakt s dijelovima britanske flote kako bi radila na njezinu parcijalnom uništavanju.
Na njegovu odluku utjecale su aktivnosti britanskog Admiraliteta. Zbog nasrtaja njemačkih krstaša na britansku obalu Britanci su podijelili svoju flotu pa su Nijemci primijetili da je moguće da na otvorenom moru naiđu na pojedine dijelove britanske flote s kojima se »Flota otvorenog mora« lako može obračunati. Razdvajanje britanske flote utjecalo je na operativne zamisli novog njemačkog zapovjedništva koje je sada počelo izrađivati planove koji su predviđali ofenzivno djelovanje njemačke flote. Na promjenu njemačke pomorske taktike uvelike su utjecale posljedice »Gladne blokade«. Njemačko javno mnijenje za pomanjkanje osnovnih živežnih namirnica uslijed Antantine blokade krivilo je neaktivnost njemačke mornarice, a odgovornost je bila na Vrhovnom zapovjedništvu. Pritisak javnosti uvelike je utjecao na popustljivost prema Scheerovim zahtjevima. Pored toga trebalo je skrenuti pažnju javnosti sa sada već sasvim operacije. Uza sve ove okolnosti na popustljivost Vrhovnog zapovjedništva utjecale se i oštre diplomatske note koje su u Berlin stizale iz SAD-a, zbog čijeg je pritiska Njemačka bila prisiljena promijeniti način vođenja podmorničarskog rata. Slabljenje podmorničarskog rata trebalo je nadomjestiti pojačanom i proširenom djelatnosti njemačke mornarice. Kucnuo je čas da »Flota otvorenog mora« napusti sigurnost svojih baza i ratnu sreću potraži na morskoj pučini...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. svibnja na svim kioscima!
