Američki građanski rat jedinstven je vojnopovijesni događaj iz više gledišta; tehnološki razvoj naoružanja i druge opreme uzrokovao je promjenu taktika i doktrina tijekom sukoba, dok je prema sveobuhvatnom uprezanju državnih potencijala naznačio novi trend u ratovanju, koji će se narednih desetljeća proširiti čitavim svijetom.
Pobjednička, sjevernjačka strana ratu je pristupila ne samo vojno, nego i ekonomski, fiskalno i vanjsko-politički na način svojstven ponašanju suvremenih država stavljenih u slične situacije. U sukobu su direktno bile angažirane stotine tisuća ljudi te se mala jezgra profesionalnih vojnika pokazala nedostatnom i glavni teret borbe pao je na pleća građana-vojnika. Pomoću nepopularnog instrumenta mobilizacije – korištenog prvi put u povijesti Sjedinjenih Američkih Država (SAD) – sukobljene su armije višekratno nadmašile mirnodopski sastav i već samom svojom veličinom postavile nove logističke, operativne, medicinske i druge velike organizacijske i tehničke zahtjeve pred odnosna vodstva. Kvalitativna promjena svih sastavnica ratovanja koja je do tad već neko vrijeme bila u nastajanju, u ovom se, najkrvavijem sjevernoameričkom, ratu u potpunosti pokazala. Većina vojnika i političara u tadašnjim europskim i svjetskim silama tu promjenu nije zamijetila ili razumjela, što će krajem 1914. dovesti do četverogodišnjeg rovovskog klanja s malo strateških dobitaka i puno ljudskih gubitaka, kao i nestajanja mnogih iluzija vojno-političkih vrhuška.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2022.
