Naslovnica

Redefinirano promišljanje sigurnosti: kultura kao determinanta "policyja" i prakse nacionalne sigurnosti

Posljednjih godina događa se više od 400 udara godišnje na religijske objekte. Utemeljeno je stoga Parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila da je kultura brzorastuća meta terorizma. Uništenjem kulturne baštine teroristi nastoje uništiti kulturni identitet „drugih“.
08. svibnja 2019. u 09:17 0 komentara 101 prikaza
Foto: Dogodilose.com

Definiranje referentnih objekata sigurnosti i izvora ugrožavanja je epistemološka konstrukcija koja uključuje proces subjektivizacije (tko koga ugrožava i kako) i pozicioniranje subjekata, odnosno određenje relacije između prijetnje i mete, ugroženoga i onoga tko ugrožava.

IZ NOVOG BROJA Međudržavni ratovi 21. stoljeća: indijsko-pakistanski odnosi

Sigurnosni aspekti time se promatraju i kao socijalna reprezentacija koja se odnosi na akt koji se reprezentira (proces socijalne konstrukcije), prezentaciju (konstrukcija slike) kao takvu te priznanje uloge različitih aktera u procesima socijalne konstrukcije i stvaranju kolektivnoga „znanja“. To je sociološki okvir politike sigurnosti koji adresira socijalnu konstrukciju i aktere koji konstruiraju. Ovi uvidi Jonasa Hagmanna izloženi u izvrsnoj studiji „(In-)Security and the Production of International Relations: The politics of securitisation in Europe“ ukazuju na očiti odnos kulture i „policyja“ i prakse sigurnosti.

Upravo su kulturni utjecaji očiti u recentnim sigurnosnim izazovima i bremenitoj i kompleksnoj međunarodnoj sigurnosti. Kultura, makar je jedna od najistaknutijih osobina ljudskoga udruživanja u društvo, kao pojam nije precizno određena i definicije variraju ovisno o tome je li naglasak, riječima Franca Crespija, na subjektivnoj (vrijednosti, obrasci ponašanja, interiorizirani normativni kriteriji) ili objektivnoj (kulturni oblici u svojstvu kolektivnoga sjećanja ili kodificirane tradicije) dimenziji kulture. Ralph Linton tvrdi da je kultura nekoga društva način života njegovih članova; zbirka ideja i navika koje oni uče, koje su im zajedničke i koje prenose s naraštaja na naraštaj.

Kultura u velikoj mjeri determinira kako pripadnici društva misle i osjećaju: ona upravlja njihovim djelatnostima i definira njihov pogled na život. Prema klasičnome određenju Edwarda B. Taylora iz 1871. godine kultura je kompleks koji uključuje znanje, uvjerenja, umjetnost, moral, zakone, običaje i druge sposobnosti i navike koje stječe pojedini član društva. Kultura uključuje način života socijalno povezane skupine ljudi koja dijeli zajednički pogled na svijet i svoje mjestu u tome svijetu. To su vrijednosti, stavovi, uvjerenja, orijentacije i osnovne postavke koje prevladavaju među ljudima u društvu.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2019.        

IZ NOVOG BROJA Četiri desetljeća iranske Islamske revolucije IZ NOVOG BROJA Zašto (ne)točno analiziramo i prognoziramo političko-sigurnosne procese? IZ NOVOG BROJA (Ne)sigurnost jugoistoka Europe kao prioritet EU?
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.