25. svibnja 1995. zrakoplovstvo NATO-a bombardiralo je srpske položaje oko Sarajeva na što su srpske snage odgovorile uzimanjem taoca nekoliko stotina pripadnika UN-a te ih vezale za stupove ulične rasvjete na Palama. Čitav je svijet pred televizorima vidio svu nemoć i neučinkovitost snaga UNPROFOR-a koji ni svoje postrojbe nije mogao zaštititi, a kamoli građane Sarajeva. Svoju potpunu konfuziju snage UNPROFOR-a pokazat će padom Srebrenice kada su Ratku Mladiću doslovce predali grad i njegove stanovnike i time ih odveli u sigurnu smrt. Budući da se vojna situacija mijenjala na srpsku štetu (vojni uspjesi HV-a na Dinari i 5. korpusa na Grmeču) Glavni stožer Armije BiH načinio je plan deblokade Sarajeva pod nazivom „Tekbir". Zapovijed je uručena 29. svibnja 1995. zapovjednicima 1., 3., 4. i 7. korpusa Armije BiH te predstavniku MUP-a u Tarčinu. Operacija „Tekbir" počela je 15.1ipnja 1995. u 02,50 sati. Jedinice 3. korpusa na čelu sa 7. muslimanskom brigadom zauzele su selo Nasići i Ravni Nabožić koji je predstavljao važnu kotu na tromeđi triju općina Visoko, Breza i Ilijaš. Snage su 4. i 7. korpusa u početku bile u napadu, međutim, tijekom dana morale su se povući na polazne položaje. Četrnaesta je divizija ovladala objektima Prestrugana stijena, Vidovac, Ovčarevac, Gradina, Ostojići i Gradac. Dana 17. lipnja 1995. oslobođena su Strajišta, a 18. lipnja 1995. objekti Gušće, Šmrekovo brdo, Kukovi, Javor te sela Šerifići, Umčani i Mijanovići. Ovim djelovanjem razbijene su srpske snage na potezu od Huma do Krupca. Put za oslobođenje Kijeva, Trnova, prijevoja Rogoj i južnih padina Jahorine bio je potpuno otvoren. Međutim, zbog rasprštenosti snaga koje su prve izvršile proboj na ovom pravcu te nedolaska svježih snaga koje bi nastavile započeti napad, daljnji je prodor Armije BiH prema Trnovu i Jahorini zaustavljen. Dana 21. lipnja 1995. snage Armije BiH izbile su na putnu komunikaciju Kijevo - Trnovo i Semizovac - Srednje. To je maksimum koji je Armija BiH postigla u ovoj vojnoj operaciji. Za nešto više nije imala dovoljno rezervnih snaga jer su se već do 25. Iipnja 1995. sve rezerve istrošile. S druge strane, nakon 28. lipnja 1995. srpske snage pokreću protunapad tijekom kojega su u pociručju 12. i 14. divizije ponovo zauzele oslobođena područja na visočko-ilijaškom pravcu.
Tako je neslavno propala posljednja akcija deblokade Sarajeva i to nakon pada enklava Srebrenice i Žepe. Mada je Armija BiH tijekom ove vojne operacije angažirala ukupno 46 000 vojnika, dakle četiri divizije ili dva manja korpusa, 643 topnička oruđa, ishod je bio nikakav zajedno s teškim gubitcima Armije BiH - 317 poginulih i 604 teško ranjena vojnika.
Dana 16. kolovoza 1995. za novoga zapovjednika 1. korpusa imenovan je general Nedžad Ajnadžić. Kraj kolovoza 1995. godine obilježit će događaj koji neće imati izravne veze s djelovanjem Armije BiH u Sarajevu. Naime, 28. kolovoza 1995. srpske su snage počinile još jedan masakr na tržnici Markale ubivši 35, a ranivši 90 ljudi. Nakon ovoga masakra zrakoplovstvo je NATO-a pod zapovjedništvom admirala Leightona Smitha iz talijanske baze Avijana poletjelo prema srpskim položajima u BiH. Za kratko vrijeme NATO je zrakoplovstvo dosta točno (što ne čudi jer su godinama provjeravali područje zabranjenoga leta iznad BiH) uništilo vojnu infrastrukturu srpskih snaga oko Sarajeva te njihove položaje. Uništen je najvažniji telekomunikacijski objekt na vrhu Gole Jahorine, vojni radar koji je pokrivao zračni prostor čak do Italije. Usporedno s NATO-ovom akcijom zapovjedništvu je 1. korpusa predloženo da se suzdrži od svakog borbenog djelovanja. Posljednja vojna akcija snaga Armije BiH u Sarajevu pokrenuta je 2. listopada 1995. na trnovskom pravcu. Snage Armije BiH izbile su na Rogojsku gredu i došle nadomak Tmova. U odsutnim trenutcima borbe za objekt Hum gine zapovjednik 14. divizije 1. korpusa Armije BiH, legendarni zapovjednik Zaim Imamović. Konačni prekid vatre uoči mirovnih pregovora u Daytonu stupio je na snagu 12. listopada 1995. Tek 22. prosinca 1995. ukinuto je ratno stanje u Sarajevu. U stvamosti, ratno je stanje prestalo tek nakon reintegracije područja Vogošće, Semizovca, Ilijaša, Hadžića, Ilidže i na kraju Grbavice. Koncem veljače 1996. godine opsada je Sarajeva istinski završena. Kraj opsade Sarajeva 1. korpus Armije BiH završio je s 51 312 vojnika. Život je izgubilo 6305 vojnika, teško je ranjeno 7056, a lakše 13 457 vojnika.
>>Primirje je prekršeno ni više ni manje nego 2000 puta u jednom danu
>>Sarajevski parkovi pretvoreni su u groblja
>>Srpska strana doživjela je medijski poraz
