Naslovnica

"Za britanske padobrance Rommel je saznao oko dva sata poslije ponoći"

Bez obzira na gubitke dio tenkova 21. divizije uspijeva izaći na obalu kod Lion-sur-Merm, ali se brzo povlači računajući da bi im Britanci mogli presjeći odstupnicu.
25. listopada 2018. u 09:40 0 komentara 1896 prikaza
Foto: VP

U Francuskoj je nastao i zanimljiv projekt tzv. školske oklopne divizije, odnosno Panzer-Lehr. Ta divizija dijelom je popunjena iskusnim kadrovima iz francuskih središta za obuku. Osnovna je zamisao bila da dio novaka jedno vrijeme nastavi službu u toj diviziji prije nego budu kao popuna poslani u druge oklopne divizije.

DRUGI SVJETSKI RAT Brodovolje bez plana i bez cilja (prvi dio)

Ta je divizija ustvari bila najjača i najbolje naoružana njemačka oklopna divizija s 86 „Panthera“, šest „Tigrova“, 97 „Panzera“ IV i 40 jurišnih topova „StuG“ III i lovaca tenkova. Sveukupno je imala oko 700 oklopnih vozila među kojima velik broj oklopnih transportera-polugusjeničara Sd.Kfz. 250 i 251. Ukupno je imala 22 000 vojnika. Zanimljivo je da su jednom bojnom 901. pukovnije panzergrenadira postali oklopni transporteri uporabljeni u Drvarskoj operaciji u Jugoslaviji. Svaka od elitnih SS oklopnih divizija imala je dvije pukovnije motoriziranog pješaštva, odnosno panzergrenadira sa sveukupno šest bojni. U najboljem je slučaju samo jedna bojna imala oklopne transportere dok su ostale bojne prevožene kamionima. Panzer Lehr imala je cijelu pukovniju opremljenu s oklopnim transporterima što je bio rekord koji tijekom rata nije dosegla ni jedna druga divizija.

Caen, grad s oko 20 000 stanovnika, nalazio se na rijeci Orni i kanalu prokopanom za brodove 12 km udaljenom od obale Atlantika. Bio je glavnim gradom regije Calvados okružen plodnim tlom i brojnim farmama. Na istočnoj strani Caena nalazila se velika industrijska zona među kojima i željezara u Collombellesu. Caen je bio glavno željezničko i cestovno raskrižje Normandije koje je trebalo Saveznicima za daljnji prodor u unutrašnjost Francuske i prema Parizu. Stjecajem okolnosti rijeka Orna i Caen nalazili su se na razdjelnici dviju njemačkih armija koje su branile Francusku. Za vrijednost Caena znao je Montgomery, ali i njegov stari protivnik „pustinjska lisica“ generalfeldmaršal Erwin Rommel, zapovjednik grupe armija B u Francuskoj. Rommel je bio odlučan ne dopustiti Saveznicima zauzimanje Caena i zato je prije invazije ispred grada postavio 21. oklopnu diviziju.

Brzo zauzimanje Caena bio je jedan od glavnih ciljeva britanskih snaga. Nakon iskrcavanja na plaži „Sword“, 3. britanska pješačka divizija, podržana 27. oklopnom brigadom, imala je zadaću već prvog dana zauzeti Caen. Preambiciozan plan za jednu diviziju. Desni bok napada osiguravala je 3. kanadska pješačka divizija koja se iskrcala na plaži „Juno“, a lijevi 6. padobranska divizija koja je iskočila prethodne noći. Ukopani panzergrenadiri 21. oklopne divizije zaustavili su Britance na brežuljcima sedam kilometara od Caena. Povijesna je neistina da su njemački zapovjednici čekali da se Hitler probudi oko podne kako bi dobili zapovijedi što učiniti. Za britanske padobrance Rommel je saznao oko dva sata poslije ponoći između 5. i 6. lipnja. Ne znajući njihovu snagu poslao je u svitanje protiv njih dio tenkova i pješaštva 21. oklopne divizije preko rijeke Orne. Kada je shvatio da oni ne predstavljaju neku veću opasnost i kada je od zarobljenika saznao o razmjerima operacije čiji su oni samo jedan manji dio, pozvao je poslane trupe nazad i tek kasno poslije uputio 21. oklopnu diviziju u napad prema obali ne znajući da Saveznici imaju skriveni adut u rukavi – zarobljen uređaj „Ultra za dekodiranje njemačkih radioporuka. Britanci su saznali za plan i vrijeme napada 21. oklopne divizije i šalju svoje zračne jurišnike Typhoon naoružane bombama i protutenkovskim raketama. Tijekom poslijepodneva Typhooni uništavaju oko 60 tenkova i drugih oklopnih vozila divizije i još 13. britansko pješačko protutenkovsko topništvo. Bez obzira na gubitke dio tenkova 21. divizije uspijeva izaći na obalu kod Lion-sur-Merm, ali se brzo povlači računajući da bi im Britanci mogli presjeći odstupnicu. Napad njemačke oklopne divizije zaustavio je i 3. kanadsku pješačku diviziju koja se odmah ukopala. Protunapad 21. njemačke oklopne divizije prinudio je 3. britansku pješačku diviziju ukopati se na dosegnutim položajima 7 km ispred Caena.

Tako će ostati četiri sljedeća tjedna. Oklopna divizija Panzer Lehr nalazila se kod 160 km udaljenog Chartresa, a 1. SS oklopna divizija „Hitlerjugend“ 110 km na istok kod Rouena. Hitler je na dan invazije oko 14.30 sati dopustio pokret obiju divizija prema Caenu sa zadaćom baciti Saveznike u more. Saveznici su digli velik broj zrakoplova u zrak koji su napadali sve što se kretalo po francuskim cestama i željezničkim prugama. U takvoj prilici, računajući na pokrete uglavnom noću, 12. SS mogla je u najboljem slučaju stići u područje Caena 7. lipnja, a Panzer-Lehr sljedećeg dana. Nakon prvotnog iznenađenja 3. kanadska pješačka divizija nastavila je napredovati s 9. brigadom na čelu uz potporu tenkova. Oko 14.00 sati, kod crkve Ardenne nedaleko od Caena, iznenadnim napadom četiriju kompanija panzergrenadira 25. SS pukovnije i 5. kompanije Panzera IV iz sastava 12. SS divizije razbijena je 9. brigada koja je izgubila 28 tenkova M4 „Sherman“ i oko trećinu sastava te je potisnuta dva kilometra gdje se ukopala.

IZ NOVOG BROJA Zračni napadi Južnoafričkog ratnog zrakoplovstva (SAAF) na Hrvatsku tijekom Drugog svjetskog rata

Nijemci su izgubili šest tenkova. S pristiglim pojačanjima Kanađani su pojačali svoje položaje uspješno odbivši četiri njemačka napada koji su uslijedili jedan za drugim. I oni su prešli u obranu kao i 3. britanska pješačka divizija i tako će ostati sljedeća četiri tjedna. Sljedećeg dana koristeći se s pet cesta pristigla je Panzer-Lehr divizija na bojišnicu nasuprot XXX. britanskog korpusa, odnosno njegove 50. pješačke divizije. U zračnim napadima putem je izgubila 80 oklopnih vozila uključujući tenkove, samohodne topove, oklopne transportere i teške tegljače topova. Montgomery je odustao od izravnog napada na Caen te je s XXX. korpusom odlučio zaobići njemačke položaje pred gradom. Pristigla 7. britanska oklopna divizija, u međuvremenu pojačana s 12 američkih razarača tenkova M10, dobila je zadaću odmah zaobići Caen i napasti prema Villers Bocageu. Također, pristigla elitna 51. škotska pješačka divizija prijeći će Ornu preko mosta na mostobran koji su držali padobranci i napasti Caen s druge strane. Škoti su od 11. lipnja tri dana zaredom napadali prema Caenu uz potporu brodskog topništva, ali su uz „neobično velike gubitke“ odbijeni obranom njemačke 21. oklopne divizije. U međuvremenu 12. lipnja Montgomery je usmjerio 7. oklopnu diviziju u široki obilazak kroz američki sektor i kroz prepoznati nebranjeni prostor između Caumonta i Villers Bocagea sa zadaćom zauzimanja ovog drugog mjesta kako bi se ugrozio lijevi bok njemačkih snaga pred Caenom. Prednji elementi divizije prolaze kroz Caumont uz neznatan otpor i nastavljaju punom brzinom prema selu Villers Bocage. Kako je u područje sela Viller Bocage stigla teška 101. SS samostalna tenkovska bojna, naoružana s 37 „Tigrova“, promaklo je Saveznicima. U rano jutro čelo 7. oklopne divizije, njezina 22. oklopna brigada ulazi u selo. Prolazak britanske oklopne kolone cestom s nedaleke manje uzvisine (kote 213) promatrala su četiri teška „Tigra“ iz 2. kompanije. Na cijevi čelnog „Tigra“, kojim je zapovijedao tenkovski as, SS satnik Michael Wittman, nacrtano je bijelom bojom 119 krugova što je značilo isto toliko uništenih sovjetskih tenkova. Prvom njemačkom granatom pogođen je oklopni transporter kojim je blokiran dalji prolaz cestom.

Tenkovi „Cromwell“ 22. oklopne brigade otvaraju paljbu po „Tigrovima“ od kojih se njihove granate 75mm odbijaju bez ikakvog učinka. „Tigrovi“ su nastavili vožnju paralelno uz cestu uništavajući jedno britansko vozilo za drugim. Sveukupno planulo je 20 „Cromwella“, četiri „Shermana“, tri „Stuarta“, 14 američkih oklopnih polugusjeničara M3 i 14 britanskih oklopljenih univerzalnih transportera „Bren carrier“. U žestokom topničkom duelu jednoj posadi britanskog protutenkovskog topa 17pdr uspjelo je onesposobiti Wittmanov „Tigar“ koji se neozlijeđen izvukao sa svojom posadom. Zapovjednik 22. britanske brigade zapovijedio je povlačenje kako bi preustrojio svoje snage. U međuvremenu, stožer 7. oklopne divizije primio je vijest da je nedaleko uočen dolazak 2. njemačke oklopne divizije (67 „Panthera“, 94 „Panzera“ IV i 41 jurišni top i lovac tenkova) te je zapovijedio potpuno povlačenje nazad preko Caumonta. Na njihovu sreću 2. oklopna divizija usmjerena je prema Amerikancima. Teren kojim se kretala 7. oklopna divizija pretrpjevši znatne gubitke bio je drugačiji nego ispred Caena. Sam naziv sela Villers Bocage najbolje opisuje njegov izgled. Bocage su guste živice i nisko drveće s kojima su omeđene poljoprivredne parcele, većinom pašnjaci, kako bi ih se zaštitilo od jutarnjih magli koje su stizale s Atlantika. U takvom gustom raslinju lako se mogao sakriti njemački tenk, protutenkovski top ili pješak naoružan Panzerfaustom – lakim smrtonosnim protutenkovskim ručnim bacačem. Na takvom području prilično mali broj odlučnih branitelja mogao je zaustaviti znatno veće protivničke snage. To je Montgomery otkrio na najgori mogući način. Od kada se iskrcao u Normandiji XXX. korpus bio je stalno zauzet borbama do zadnjeg tjedna mjeseca lipnja držeći desno krilo britansko-kanadskog bojišta. Na lijevom krilu I. je korpus uglavnom ostao na položajima koje je zauzeo u prvim danima iskrcavanja izuzimajući 51. škotsku diviziju koja je pokušala napad na Caen. Između tih dvaju korpusa Montgomery je odlučio ubaciti svježi VIII. korpus koji je pozvan u Normandiju. Tada se u rat umiješala priroda s olujnim nevremenom 19. lipnja koje je trajalo četiri dana. Teško su oštećene dvije improvizirane luke za iskrcavanje trupa i logistike.

Proći će gotovo tjedan dana da se situacija normalizira koju su Nijemci dobro iskoristili prebacujući u područje operacija nove trupe bez da su ih uznemiravali saveznički napadi iz zraka. Konačno je u Normandiju započeo pristizati VIII. korpus s trima divizijama bez ikakvog borbenog iskustva: 11. oklopna (29. oklopna i 159. motorizirana brigada), 15. škotska pješačka (brigade: 44., 46. i 227.) i 43. Wessex pješačka (brigade: 129., 130. i 214.). Kasnije će se korpusu pridružiti i 53. Welsh pješačka divizija (brigade: 71., 158. i 160.), 4. veteranska oklopna brigada i 31. oklopna s pješačkim tenkovima „Churchill“. Sveukupno oko 600 tenkova. Montgomery je s pristiglim VIII. korpusom planirao operaciju kodnog naziva „Epsom“ – s kojim će napasti prostor oko 10 km jugozapadno od Caena između njemačkih oklopnih divizija Panzer-Lehr i 12.SS „Hitlerjugend“. Ujutro 24. lipnja Montgomery od svojeg časnika za vezu dobiva odgonetnutu poruku s Ultre. S ruske bojišnice nakon 12 dana puta stigle su u Francusku dvije njemačke oklopne divizije II SS korpusa – 9. SS „Hohenstaufen“ na 78 željezničkih kompozicija (30 „Panthera“, 41 „Panzera“ IV, 38 jurišnih topova „Stug“ III) i 10. SS „Frundsberg“ na 62 željezničke kompozicije (32 „Panzera“ IV i 38 „Stug“ III). Pojedini dijelovi već su iskrcani na nekih 60 kilometara od Caena dok su ostali skinuti sa željeznice kod njemačko-francuske granice zbog savezničkih zračnih napada i sabotaža pokreta otpora. Kod Caumonta prikupljaju se pojedini dijelovi 2. SS oklopne divizije „Das Reich“ (25 „Panthera“, 44 „Panzera“ IV i 33 „StuG“ III) koja je još prije deset dana bila u Limogesu. Također, potvrđeno je da su na putu iz Belgije 1. SS oklopna divizija „LAH“ (38 „Panthera“, 42 „Panzera“ IV i 44 „StuG“ III) i 16. Luftwaffe pješačka divizija. Von Rundstedt prepoznao je da je Normandija glavno bojište te je kod Caena počeo prikupljati svoje snage. Montgomery odmah zapovijeda početak operacije „Epsom“ bez ikakvog kašnjenja, a iz Britanije su na put krenule četiri nove divizije od kojih tri oklopne. Hitler je već 20. lipnja zapovijedio prikupljanje njemačkih snaga u Normandiji računajući da će prvo napasti Amerikance.

DRUGI SVJETSKI RAT Demilitizirana zona u Pisarovini

Naljutila ga je primjedba Rommela da će takav napad biti moguć tek za dva tjedna kada se prikupi njemački oklop. Ipak Hitler ne vjeruje da su Saveznici odustali od iskrcavanja kod Pas-de-Calaisa i tamo drži cijelu 15. armiju udaljenu samo dva dana marša od Normandije. U međuvremenu, Rommel zapovijeda da se ubrza prijevoz pješačkih divizija 276., 277. i 16. Luftwaffe koje su još uvijek bile udaljene oko 250 km kako bi preuzele bojišnicu da bi se mogli osloboditi i prikupiti njemački tenkovi u dodiru s britansko-kanadskim snagama. Zapovjednik Panzer Gruppe na zapadu, general oklopnih postrojbi Geyr von Schweppenburg, zapovijeda da prvi njemački napadi moraju započeti 26. lipnja sat vremena prije ponoći. Nijemci su imali 228 tenkova, jurišnih topova i lovaca tenkova u 12. SS, Panzer-Lehr i 21. oklopnoj diviziji te oko 100 protutenkovskih i topova kalibra 50 i 75mm te smrtonosnih topova 88mm protiv 600 britanskih tenkova i najmanje 200 protutenkovskih topova kalibra 57 i 76,2mm.

Montgomery saznaje i za tu zapovijed i udara prvi već 25. lipnja rano ujutro preliminarnim napadom 49. divizije iz XXX. korpusa podržane tenkovima prema Fontenay-de-Pesnelu kako bi osigurao desni bok svojih snaga. Sva težina „Epsoma“ sručila se na Nijemce 26. lipnja po maglovitom jutru prema uzvisinama ispred Rauraya. Pet stotina topova otvorilo je paljbu po njemačkim položajima u širini od četiri kilometra svake tri minute pomičući crtu paljbe za oko stotinu metara unaprijed. Vidljivost je bila svega pet metara. Britansko pješaštvo podiglo se i krenulo naprijed i iza njih tenkovi. Magla je učinila svoje. Kada je izašlo sunce pješaštvo je bilo još daleko od Fontenay-de-Pesnela i uzvisine Rauray iza njega. Tek oko podneva stigli su britanski tenkovi i ponovljena je paljba ovaj puta iz 700 topova među kojima topova 6in (152mm) s britanskih teških krstarica i 16in (382mm) s monitora „Roberts“. Dio granata padao je i na savezničke položaje uzrokujući gubitke. Tek u kasno poslijepodne dosegnute su prve ulice Fontenay-de-Pesnela koje su držali pješaci 3. bojne 25. SS pukovnije panzergrenadira iz sastava 12. SS divizije „Hitlerjugend“. Do pada mraka polovica mjesta još uvijek je bila u rukama Nijemaca. U borbama u samom mjestu svaka od strana izgubila je oko 200 ljudi. Britanskoj 46. diviziji uspjelo je probiti slabo zaposjednutu bojišnicu Panzer-Lehr divizije lijevo od Fontenay-de-Pesnela zaobišavši s te strane bok njemačkih snaga. Napad glavnih snaga operacije „Epsom“ započeo je u središtu borbenog rasporeda u 7.30 sati s 15. škotskom pješačkom divizijom, njezinom 44. i 46. brigadom u prvim redovima te „Churchillima“ 31. oklopne brigade u pozadini, i to u pravcu Cheuxa i St Manvieua probijajući se kroz živice i polja kukuruza. Kada su Škoti stigli u domet njemačkih snaga 26. SS panzergrenadira 12. SS divizije na njezinim obrambenim položajima, napad se znatno usporio. Kada je prestala saveznička topnička paljba Nijemci su izašli iz dobro ukopanih bunkera i otvorili paljbu. Borbe za Cheux, St Manvieu i Le-Haut-du-Bosque trajale su cijelu noć do jutra. 

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u siječnju 2012.

IZ NOVOG BROJA Ratni heroj bez oružja ZLOČINI Nanking, masakr ravan holokaustu DRUGI SVJETSKI RAT Iz Beograda u eter otišla "Lili Marleen"
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.