Na području današnje južne i jugoistočne Poljske te zapadne Ukrajine u ljetu 1914. godine odigrala se jedna od najvećih bitaka Prvoga svjetskog rata.
Bitka se odigrala na području Galicije, austrijske krunovine i jedne od mnogobrojnih zemalja ili provincija nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije. U austrijskoj Galiciji sukobile su se ogromne vojske austrougarskoga i ruskoga carstva, uz koncentraciju dotad neviđene snage. Ova se bitka u vojnoj literaturi, međunarodnoj i hrvatskoj historiografiji, naziva Galicijskom bitkom.
Od 15. kolovoza do 26. rujna 1914. na bojišnicama zapadne i istočne Galicije, dugima otprilike 500 i dubokima otprilike 250 kilometara, sukobile su se prvo četiri, a zatim pet ruskih vojski protiv prvo tri, a zatim četiri austrougarske vojske s dodatnim pomoćnim snagama. Ratne operacije odvijale su se u trima glavnim fazama, a svaku fazu obilježili su veliki manevarski pokreti ogromnih snaga u ljudstvu i tehnici. Dakle, na samome početku Prvoga svjetskog rata, kada nitko nije mogao predvidjeti kako će se ratne operacije odvijati, a pozicijski rovovski rat, koji je obilježio većinu ovoga rata, činio se kao daleka apstrakcija, četiri milijuna vojnika, dva milijuna konja i više od 8000 topova s obiju strana borilo se u manevarskome ratu diljem Galicije s jednim ciljem: potpunim uništenjem neprijatelja.
Po ljetnome suncu na galicijskim poljima vojnici su u velikim masama jurišali jedni na druge, često se borili bajunetama prsa o prsa, konjaništvo jurišalo u velikim formacijama otvorenim poljem, a konjanici s isukanim sabljama i kopljima borili se međusobno kao u neka prošla vremena. No zbilja govori da je priča išla dalje, konjanici su se borili s pješaštvom i topništvom i prevaljivali velike udaljenosti u raznim misijama. Slika koja nikako ne odgovara okviru 20. stoljeća, a opet, dogodila se prije samo stotinu godinu. Također slika koja nikako ne odgovara predodžbi Prvoga svjetskog rata kakvu većina ljudi ima: rovovi, otrovni plinovi, strojnice koje kose vojnike jurišajući na neprijateljske položaje, a kasnije i tenkovi, zrakoplovi i čuda tadašnje najmodernije tehnologije.
Kao što je poznato, dva glavna vojno-politička bloka ušla su u Veliki rat, koji je kasnije prozvan Prvim svjetskim ratom: Antanta (Velika Britanija, Francuska, Rusija, Srbija i Crna Gora) i Središnje sile (Austro-Ugarska, Njemačka i nominalno Italija, koja je po otpočinjanju neprijateljstava ostala neutralna, da bi tijekom 1915. godine ušla u rat na strani Antante). U Europi su se ovi blokovi sila sukobili na trima bojištima: Zapadnomu, Istočnomu i Balkanskomu. Na Zapadnome bojištu njemačka vojska sukobila se s belgijskom, francuskom i britanskom vojskom. Na Istočnome bojištu austrougarska i njemačka vojska s jedne strane sukobile su se s ruskom vojskom s druge strane, dok se na Balkanskome bojištu sukobila austrougarska sa srpskom i crnogorskom vojskom. Dakle, Središnje sile vodile su rat na dvama bojištima u početnoj fazi rata. Njemačka na Zapadnome i Istočnome, a Austro-Ugarska na Balkanskome i Istočnome bojištu. I dok je Njemačka vodila rat protiv četiriju neprijatelja na dvama bojištima, Austro-Ugarska je vodila rat protiv dvaju neprijatelja na dvama bojištima: Rusije na Istočnome i Srbije i Crne Gore na Balkanskome bojištu.
S druge strane, Rusija je 1914. godine prvo vodila rat na jednome bojištu, Istočnomu, ali protiv dvaju neprijatelja, Austro-Ugarske i Njemačke, da bi kasnije, ulaskom Osmanskoga Carstva u rat na strani Središnjih sila, otvorila i bojište na Crnome moru, Kavkazu i u Aziji protiv ove države. Dakle, Galicijska bitka na Istočnome bojištu bila je jedna od uvodnih bitaka Prvoga svjetskog rata, koje karakteriziraju manevarski rat, juriši pješaštva s isukanim bajunetama na neprijatelja i konjanički juriši, stilom i načinom borbe primjereniji Napoleonovim ratovima nego suvremenomu ratu 20. stoljeća.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 6. travnja 2021.
