Najnovije izdanje Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iznimno je vrijedna monografija Dalibora Vrgoča "Hrvatsko vojno nazivlje kroz stoljeća", koja je objavljena u studenome prošle godine.
Evo što o njoj navodi nakladnik: „Prvi put je hrvatsko vojno nazivlje u monografskome obliku (na više od 400 stranica) podvrgnuto iscrpnomu istraživanju, i to duž dvije temeljne osi: jezikoslovno-terminološkom raščlambom i dijakronijsko-sinkronijskom perspektivom. Vodeći se činjenicom kako je dosad hrvatsko vojno nazivlje bilo znanstveno oskudno i periferno istraženo – ponajprije ono suvremeno – namjera je bila obuhvatiti što širu problematiku njegova postanka te da se rasvijetle žarišne točke koje opterećuju njegovo raščišćavanje i usustavljivanje. To se nadasve odnosi na angloamerikanizaciju nazivlja na svim jezičnim razinama, neusklađenost s terminološkim načelima i nužnost njegova usustavljivanja. Povijest i evolucija hrvatskoga vojnog nazivlja krajnje je burna. Često je bila predestinirana izvanjezičnim utjecajima te je, dokazuje se u knjizi, dijelila neumoljivu sudbinu hrvatskoga jezika na njegovu putu standardizacije, vjerojatno još i zlosretniju. Istraživanjem se nastojalo zadrijeti što je moguće dublje u jezičnu prošlost, što je dovelo do 1578. godine i službenih dokumenata na onodobnome hrvatskom jeziku koji se tiču vojništva i ratovanja – vojnih edikata Karla II. Štajerskoga. Njih možemo smatrati zasadama službenoga hrvatskog vojnog nazivlja.
Temeljitom se raščlambom potvrđuje kako hrvatska višestoljetna leksikografska baština – od prvoga hrvatskog rječnika Fausta Vrančića, tiskanih dopreporodnih rječnika Jakova Mikalje, Jurja Habdelića, Ivana Belostenca, Sušnik-Jambrešića i Ardelija Della Belle preko rukopisnih rječnika Bartola Kašića, Pavla Rittera Vitezovića i Ivana Tanzlinghera do modernih preporodnih rječnika Mažuranić-Užarevića i Bogoslava Šuleka – iz rječnika u rječnik redovito dokumentira sve opsežniji korpus riječi koje vežemo uz vojništvo i ratovanje, što je ovim izdanjem oprimjereno.“
Autor u uvodu piše kako u vojno-obrambenim znanostima neprecizno, nejasno i neusustavljeno nazivlje može biti pogubno te imati dalekosežne i tragične posljedice kad ga se takvoga primjeni u praksi. Kao primjer nejasnoga naziva navodi izraelsku seriju vojnih intervencija protiv paravojnih snaga Hezbolaha u Libanonu 2006. godine. To je potvrdilo i izraelsko istražno povjerenstvo, koje kao razlog izgubljenoga rata navodi i "dvosmisleno, nejasno, konfuzno i besadržajno nazivlje" tada novouvedenoga operativnog dizajna koje je dovodilo do pogrešnih tumačenja zapovjednikovih namjera.
Knjiga je podijeljena na šest poglavlja. U uvodnom poglavlju obrazlaže se pozadina i ciljevi istraživanja nazivoslovlja, u drugom teorijska polazišta rada, a u trećem je obrađeno korpusno i metodološko polazište rada. Četvrto poglavlje donosi dijakronijski presjek postanka i razvoja hrvatskoga vojnog nazivlja, a raščlambom se zahvaća duboko u jezičnu prošlost, od prvih dokumenata u kojima se evidentira vojni leksik na hrvatskom jeziku u 16. stoljeću. U petom poglavlju raščlanjuje se iscrpno suvremeno hrvatsko vojno nazivlje. Posljednje poglavlje sažima rezultate istraživanja, preporučuje model usustavljivanja te upotpunjuje postojeće opće i terminološke rječnike.
