Naslovnica

Husarska pukovnija Deák (1696.-1918.), od zlatnog doba do sumraka carstva

Na kraju Sedmogodišnjeg rata, 1763. godine, pukovnija je preuzela garnizonske dužnosti u Gabelu (današnji Jablonné v Podještědí), gdje je ostala 15 godina.
02. travnja 2021. u 08:33 0 komentara 227 prikaza
Foto: Laurus Leslaena

Još 1689. godine Pavle (Pál) Deák de Miháldy oformio je skupinu husara za borbu protiv Osmanlija. Dana 20. veljače 1696. Deák je od cara Leopolda I. primio pismo s patentom kojim mu je odobreno da podigne husarsku pukovniju od 1200 ljudi, čime je formirana druga najstarija austrijska husarska pukovnija.

ZANIMLJIVOST Tjelesne kumpanije Hrvata konjanika 1660.

Iste godine pukovnija je ratovala u Ugarskoj, sudjelujući u opsadama Temišvara i Olascha. Godine 1697. Deák sa svojom pukovnijom, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, sudjeluje u bitci kod Sente, gdje njegovi husari uspješno izviđaju teren prije bitke te se ističu u borbi, tijekom koje su na nogama jurišali na osmanske utvrđene položaje ispred mosta na Tisi. Godine 1698. sudjeluju u opsadi Temišvara i Gross-Becskereka (današnji Zrenjanin).

Iste je godine u pukovniju inkorporirana pukovnija Kis-Balás (iregularni odredi husarske milicije). Kasnije je postala redovita husarska pukovnija koja je brojala 800 ljudi. Višak vojnika prebačen je u husarske pukovnije Pálffy i Kollonics (rasformirani 1721.). Godine 1699. pukovnija služi kao garnizon u Klausenburgu. Krajem 1700. pukovnija je rasformirana. Međutim, početkom 1701. godine princ Eugen pukovniku Déaku naložio je da podigne četiri nove satnije (ukupno 400 ljudi). Nova pukovnija brzo je dovedena do pune snage (800 ljudi) uključivanjem vojnika iz drugih raspuštenih husarskih pukovnija.

Po izbijanju Rata za španjolsko nasljeđe, 1701. godine, pukovnija je poslana u Italiju kao dio Vaubonneova "Streifcorpsa", sudjelujući u bitci kod Orzinovija i u prepadu na Soncino. Godine 1702. sudjeluje u prepadima na Cremonu (tom prilikom zarobljen francuski maršal Villeroy) i Milano te u opsadi Grazije. Godine 1703. sudjeluje u borbama oko Verone i u Pijemontu. Godine 1704. pukovnika Déaka Francuzi su zarobili u Casaleu 30. ožujka, pa je Bečki dvor, dok je on bio u francuskom zatvoru, konfiscirao njegovu imovinu u Ugarskoj. Razočarani Deák stoga je sa svojim husarima prešao u francusku službu, no dezertirao je u rujnu 1706. i ponovno se pridružio habsburškoj vojsci. Pukovnija je zatim krenula prema dolini rijeke Pad. Godine 1705. sudjeluje u brorbama u Južnom Tirolu, u opsadama Madonne della Balzolla i Bergama i 16. kolovoza u bitci kod Cassana. U veljači 1706. prelazi pod zapovjedništvo generala Viszlaya, a zatim Stephana baruna von Splényija. Iste je godine sudjelovala u spašavanju Torina od francuske opsade. Godine 1707. dio pukovnije vodio je kampanju u Provansi (Toulon), a dio u Napulju. Godine 1708. pukovnija je premješten na Moselle u Nizozemskoj i od kolovoza do prosinca prisutna u opsadi Lillea. Dana 11. rujna 1709. pukovnija je sudjelovala u bitci kod Malplaqueta, a 1710. u opsadama Douaija i Béthunea. Pukovnija do kraja rata ostaje na Rajni.

IZ NOVOG BROJA Uniforma pripadnika 9. srednjodalmatinske bojne HOS-a "Rafael Vitez Boban" Ivice Najeva

Nakon rata, pukovnija je stacionirana u Hildesheimu od 1714. do 1716. godine, Na početku Austrijsko-turskog rata, 5. kolovoza 1716., pukovnija je bila u bitci kod Petrovaradina. Tada je sudjelovala i u opsadi i zauzimanju Temišvara, koji se predao u listopadu. Dana 16. kolovoza 1717. pukovnija je sudjelovala u bitci kod Beograda, nanijevši ozbiljan gubitak osmanskim postrojbama u bespoštednom gonjenju pri kraju bitke. Po izbijanju Rata za austrijsko nasljeđe, 1741., pukovnija je pridružena Khevenhullerovom korpusu. Godine 1742. sudjelovala je u zimskom pohodu na Gornju Austriju i Bavarsku; odatle je premještena u Češku.

Na kraju Sedmogodišnjeg rata, 1763. godine, pukovnija je preuzela garnizonske dužnosti u Gabelu (današnji Jablonné v Podještědí), gdje je ostala 15 godina. Godine 1769. pukovnija je preimenovana u 30. u konjici austrijske vojske, a od 1798. je 8. husarska pukovnija. U aktivnoj službi je ostala do 1918. godine.

 | Autor : Laurus Leslaena Foto: Laurus Leslaena

Ilustracija: časnik husarske pukovnije Deák iz 1701., Vinkhuijzen vojna zbirka, Hendrik Jacobus, 1910.

 Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana

IZ "VOJNOPOVIJESNOG VREMEPLOVA" Završetak Prvoga punskog rata DOMOVINSKI RAT Potomci Hrvata iz Južne Amerike u "Tigrovima" IZ NOVOG BROJA Asasini - najubojiti srednjovjekovni atentatori
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.