Prije dvadeset i osam godina, 28. siječnja 1993., započela je operacija Hrvatske vojske pod imenom Peruća, kojom su potpuno neplanirano postrojbe HV-a snažnim protunapadom, za svega nekoliko sati, protjerale srpske snage s brane Peruća, a koju su prethodno minirali sprečavajući time nesagledivu katastrofu koja je mogla nastati za sve stanovništvo cetinskoga kraja u slučaju izlijevanja vodenoga vala iz Perućkoga jezera.
Zauzimanje brane Peruća i stalne prijetnje njezinim rušenjem
Petnaest mjeseci ranije, 17. rujna 1991. srpske snage predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem okupirale su i zauzele branu Peruća prijeteći njezinim miniranjem i urušavanjem. Dolaskom UNPROFOR-a i preuzimanjem tzv. „ružičaste zone“, srpske snage povukle su se deset kilometara od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a rasporedili su se na samoj hidroelektrani, što je smanjilo opasnost od neprijateljskoga djelovanja i prijetnji urušavanjem brane. Potpuno neplanirano, pri završetku operacije Maslenica, na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodilačka akcija HV-a na brani Peruća, čime je konačno otklonjena prijetnja srpske vojske o rušenju brane i potapanju brojnih naselja u slivu Cetine, što bi ugrozilo desetke tisuća ljudskih života i imovine građana. Akciju su provocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga da će u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica srušiti branu Peruća. Izvidnici HV-a uočili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satrić, nakon čega se odmah izdaje zapovijed o podizanju bojne spremnosti na najvišu razinu te su izvršene pripreme za bojna djelovanja. Srpske paravojne postrojbe tijekom popodneva 27. siječnja 1993. upale su na prostor Peruće, odakle su u 16 sati protjerale kenijske snage UNPROFOR-a i preuzele položaje na Alebića kuli, dovlačeći topništvo na Babića brig i prostor oko brane Peruća. Zatim su srušili most koji je bio sastavni dio sustava brane s konačnom namjerom miniranja, s 30 tona eksploziva, i rušenja cjelokupne brane.
Cilj napada HV-a bio je spriječiti katastrofu
Snage HV-a koje su bile raspoređene na tome području tijekom večeri se organiziraju te uz neznatna ojačanja pristigla tijekom noći ujutro 28. siječnja sprečavaju neprijateljski pokušaj pješačkoga proboja prema Biteliću. Cilj napada HV-a bio je osloboditi branu HE Peruća, otkloniti opasnost od miniranja brane te spriječiti katastrofalne posljedice u slučaju nastanka vodenoga vala iz Perućkoga jezera, kao i zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila ugroza neprijatelja na širem području Sinja. Zamisao operacije bila je iznenadnim i brzim napadajnim djelovanjem posebno ustrojenih manjih snaga, potpomognutih topništvom i oklopništvom, nanijeti gubitke neprijatelju te zaposjesti ključne zemljišne objekte i obraniti ih od protunapada neprijatelja.
U 10:15 srpske snage aktivirale su eksploziv postavljen u nadzornoj galeriji brane namjeravajući njezinim rušenjem stvoriti veliki vodeni val koji bi potopio sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine. Naboji su eksplodirali, no brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila, što je spriječilo katastrofu velikih razmjera.
Oslobađanje Peruće i sanacija oštećenja na brani
Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a krenule su u napad i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane Peruća, izbijajući na planiranu crtu: Umac tt 1120 – Gornji Kunci – Babića brig tt507. Po dostignutoj crti, brzom i učinkovitom dvodnevnom intervencijom utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruća svim snagama, spriječena je katastrofa nesagledivih razmjera koju bi prouzročilo izlijevanje vodenoga vala iz Perućkoga jezera. Tijekom izvođenja napadnih djelovanja omjer u ljudstvu bio je 2 : 1 u korist HV-a, dok je odnos u topništvu i oklopništvu bio gotovo izjednačen, s malom prednošću na strani neprijatelja. U izvedbi operacije Peruća angažirani su pripadnici 16. domobranske pukovnije, interventne skupine iz 126. brigade i protuoklopna skupina iz 141. brigade, pripadnici SOOV-a Sinj i Vojne policije. Tijekom operacije Peruća poginuo je pripadnik HV-a Ante Buljan, a trojica pripadnika HV-a su ranjena.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2020.
