U općoj zapuštenosti hrvatske vojne i ratne povijesti, bolje stanje nije ni za razdoblje Drugog svjetskog rata, osobito kada je riječ o NDH. Pri tome je osobito godina 1941. uopće slabo istražena. Nakon otvaranja prostora objektivnom istraživanju osamostaljenjem Hrvatske i promjenom političkog sustava preostali razlog takvom stanju oskudnost je izvora i raspršenost ionako pojedinačnih podataka. Stoga je ovaj tekst o I. ustaškoj pukovniji, jednoj od ključnih postrojbi Ustaške vojnice 1941. godine – kao početnom i time izrazito važnom razdoblju u razvitku oružane sile NDH – tek prilog pisanju povijesti ove postrojbe.
FOTO: 13. jurišna sveučilišna satnija I. ustaške pukovnije 16. rujna 1941. na Markovu trgu
Simovićevim vojnim udarom u Beogradu 27. ožujka 1941. za ustaše su se stvari napokon pokrenule s mrtve točke na koju su dovedeni nakon atentata u Marseillesu 1934. Emigrantski dio ustaške organizacije, većinom interniran u Italiji i čvrsto pod njezinim nadzorom, (i) nadalje je bio vođen događajima uslijed te nesamostalnosti i uklopljenosti u talijanske interesne poteze. Za razliku od njega, domovinski dio ustaške organizacije u događajima krajem ožujka i početkom travnja 1941. bio je i u prilici i u stanju pokazati i preuzeti inicijativu kojom je nadomjestio svoju neveliku brojnost. (General Ivan Perčević u poslijeratnoj je istrazi izjavio da je povodom prve godišnjice proglašenja NDH prema načinjenu popisu ustaški spomen-znak za suradnju u ustaškom pokretu do proglašenja NDH u trajanju duljem od dvije godine trebalo dobiti samo oko 4 000 osoba.) Najbrojniji, najustrojeniji i najborbeniji dio domovinskog ustaškog pokreta bio je u Zagrebu, gdje su posebno važnu ulogu u prevratu odigrali Ustaški sveučilišni stožer te proustaška društva: tjelovježbeni »Hrvatski junak«, skautski »Domobran«, klub »Građanski« i društvo »Matija Gubec«. Na dan proglašenja NDH (10. travnja 1941) Zagrebački zbor (velesajam) na Savskoj cesti (danas Studentski centar) prema zapovijedi Slavka Kvaternika, glavnog organizatora domovinskih ustaša i vođe ustaške revolucije, određen je za sabiralište ljudstva, oružja, opreme i hrane raspadajuće Jugoslavenske vojske. Zanimljiv je primjer rezervnog jugoslavenskog časnika Josipa Hübla, budućeg ustaškog časnika, koji je s ratišta u Zagrebački zbor otišao s kompletnom mitraljeskom četom (tj. strojničkom sati, kako on to kazuje hrvatskim nazivljem četrdeset osam godina kasnije). Kvaternik 10. travnja imenuje bojnikom ravnatelja Zagrebačkog zbora i rezervnog časnika Ćirila Ćudinu koji postaje zapovjednik Vojnog tabora Zagrebačkog zbora, u kojem su se počele ustrojavati ustaške postrojbe. Njihovo je najranije spominjanje 25. travnja 1941. u postavljenju dotadašnjeg zapovjednika ustaške Bojnice Glavnog ustaškog stana ustaškog bojnika Stjepana Tomičića zapovjednikom izobrazbe novopostrojenih ustaških bojnica u Zagrebu, pri čemu mu je potreban broj izobrazitelja trebala dodijeliti Bojnica GUS-a prema mogućnosti i raspoloživosti. U novinstvu se te bojnice tad još nazivaju i ustaškim jurišnim bataljunima koji imaju i svoju vlastitu glazbu. Riječ je o dvjema bojnama: I. (Prvoj), tj. Ustaškoj jurišnoj bojni »Zagreb« ili Zagrebačkoj ustaškoj bojni, kojoj je zapovjednik od 15. travnja (nakon povratka iz Crikvenice gdje je svjedočio djelovanju Petra Kvaternika) bio (pričuvni) satnik Tomislav Rolf, te II. ustaškoj bojni kojoj je zapovjednik bio (pričuvni) satnik Antun Illik. Nakon odlaska Rolfa krajem svibnja za zapovjednika I. ustaške pukovnije, zapovjednikom I. ustaške bojnice najvjerojatnije postaje bojnik Slavin Cindrić.U novinstvu se 9. svibnja navodi i ustaški jurišni bataljun iz Hrvatskog primorja na obuci u Zagrebačkom zboru, ali je po svoj prilici riječ ipak samo o (budućoj Dvanaestoj) jurišnoj satniji sa Sušaka pod zapovjedništvom ustaše-emigranta Nikole Oreškovića Gandija.Očito pod uplivom zapovjednika izobrazbe ustaških bojni u Zagrebačkom zboru bojnika Stipe Tomičića, koji je u emigraciji u Italiji bio zapovjednik ustaškog krila, ustaške su bojnice u Zagrebu objedinjene u Ustaško krilo br. 1. Prema Službovniku ustaške vojske i ustrojbenim odredbama iz 1934. u emigraciji, krilo – najveća ustaška postrojba prije uvođenja vojski – je ustaško tijelo sačinjeno od četa (tadašnji naziv za bojnu) i višeg je razreda od pukovnije, koju se u potrebi postrojavalo od četa unutar pojedinih krila. Ustaško krilo br. 1 nije bilo dugotrajno: prvi se put spominje 1. svibnja, a zadnji put 5. svibnja 1941. Zapovjednik Krila bio je bojnik Ćiril Ćudina.
FOTO: Natporučnik Slavko Bednjanec u Bosanskoj Dubici krajem travnja 1941. Zapovjednik ustaške 4. jurišne satnije iz Vojnog tabora Zagrebačkog zbora. Nosi jugoslavensku odoru s prepravljenom kapom i bez znaka »U« na njoj, s oznakama čina na podlakticama sličnim oznakama čina pripadnika planinskih postrojbi Jugoslavenske vojske.
Imenovanjem 3. svibnja 1941. ustaškog potpukovnika Tomislava Sertića zapovjednikom svih ustaških vojnih jedinica, odnosno Ustaške vojnice koja će uskoro biti ustanovljena, može se zaključiti ovo (pred)razdoblje razvitka Ustaške vojnice pa tako i one u Zagrebu. U literaturi je uglavnom uvriježeno mišljenje da su prve vojno-ustaške postrojbe bile samostalne satnije, a da se postrojavanju bojni pristupilo tek nakon izbijanja ustanka ljeti 1941. To je, vidi se, tek polovično točno već i u ovom razdoblju i karakteristično je za pokrajinu, ali ne i za Zagreb.
O ovoj temi, koja je nastala na temelju najnovijih arhivskih istraživanja, prvi put uopće čitajte u novom broju Vojne povijesti! Od ostalih tema izdvajamo još neke: ratna priča brigadira HV-a Dražena Sebastijana i ratni put Oklopne bojne 2. gardijske brigade »Gromova«; 79. pješačka pukovnija zajedničke vojske u zimskim bitkama za Karpate 1915. godine; dobrovoljci iz mnogih zemalja pohrlili su u pomoć burskoj vojsci u prvom ratu 20. stoljeća, među njima i brojni Hrvati; nastavak serijala o savezničkom bombardiranju Zadra i okolice u Drugome svjetskom ratu te kronologija Prvoga svjetskog rata; o starom Egiptu i njegovoj vojnoj sili...
Sve to čitajte u novom broju Vojne povijesti koji je u prodaji od 5. studenoga, za samo 19,99 kuna!
Sada samo cekam da se jave sluzbujuci moralisti,pa da opet kao prije 3 godine saspu vatru na urednistvi sto je stavila na naslovnicu sliku vojnika sa slovom U.