Tijekom austrougarske uprave u gradu se nalazio sreski ured, zapovjedništvo vojne postaje, vojna bolnica, vojna skladišta za opskrbu, žandarmerijski vod i zapovjedništvo postaje, carinska i financijska straža. Grad je imao poštu i telegraf, izgrađen je vodovod, a telefonski promet uspostavljen je 1912. godine.
Stolac je imao tri utvrde, velika utvrda iznad grada poznata kao Stari grad Stolac, s dvjema platformama za topništvo koje pripadaju u kategoriju Werk, dvije utvrde stražarnice Wachhaus Komanje Brdo i njoj identična Wachhaus Ošanići u blizini sela Topovina, te defenzivnu vojarnu koja je činila veliki kompleks vojnog logora. Iako su navedene utvrde tipa Wachhaus naknadno nadograđene topovskim platformama čime su podignute na kategoriju Werk tipa utvrde, oznaka je ostala ista što je atipično za označavanje utvrda u odnosu na ostala mjesta u Hercegovini. U Stocu je bila razmještena postrojba IV. Baon InfRgt 50 tijekom austrougarske uprave. Radilo se o IV. bojni austrougarske pukovnije – K.u.K. Ungarisches Infanterie Regiment „Friedrich Großherzog von Baden“ Nr. 50 čije se zapovjedništvo s ostalim bojnama nalazilo u Karlsburgu (današnja Alba Iulija u Rumunjskoj). Zapovjednik pukovnije bio je pukovnik Carl Baitz von Szapár, a ime je dobila po njemačkom (pruskom) velikom vojvodi Friedrichu Badenskom.
1.) Werk Stari grad ili Oberes Kastell Stolac (Gornji Kaštel Stolac) kako je bio označen u K.u.K. dokumentima, danas je nacionalni spomenik. Sastoji se od donjega grada, gornjega grada, središnjega platoa s gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnoga puta uz brdo ukupne dužine 1200 m udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod bedema. Stari je grad smješten na lijevoj obali Bregave, iznad Stoca, odakle se pruža pogled na naselje, plodno Vidovo polje, rijeku Bregavu i okolna brda: Hrgud na sjeveru, Komanje brdo na istoku, Ošaniće na zapadu i uzvišenje Bašnik na jugu, na kraju Vidova polja. U dubrovačkim izvorima iz 1463. godine pod nazivom Stolac spominje se i Vidoški grad, odnosno stolačka utvrda i naselje ispod njega.
Stolac je postao dio Osmanskoga Carstva nakon osvajanja 13. lipnja 1465., ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada sve do početka 18. stoljeća. Austrougarska uprava uspostavljena je 1878. godine. Vojska je temeljito popravila Stari grad 1883. godine, a 1888. godine izgradila je modernu utvrdu, smještenu iznad one koja je postojala u razdoblju osmanske uprave.
Stari grad Stolac smješten je na uzvišenju iznad današnjega središta Stoca i predstavlja obrambeni objekt koji po svojoj veličini pripada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. Složeni sustav kamenih zidova i kula upućuje na postojanje više građevinskih etapa koje je teško razdvojiti. U 17. stoljeću grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Kasnijoj fazi pripada dio građevina na zaravni brijega. Taj dio utvrđenja porušen je krajem 19. stoljeća kada je izgrađena austrougarska utvrda tipa Werk. Utvrđenje se sastoji od triju jasno podijeljenih cjelina: – Donji grad – sjeverozapadna strana (područje ispod austrougarskoga dijela grada, locirano sjeverozapadno u odnosu na taj dio grada) površine 8481 četvornih metara – Srednji grad – (dio izgrađen u razdoblju austrougarske uprave na zaravni brda) područje od 2005 četvornih metara – Gornji grad – (područje iznad Srednjega grada, locirano istočno od njega) pokriva područje od 8579 četvornih metara.
Srednji grad površine 2005 četvornih metara zauzima središnji dio kompleksa. Ovaj dio izgrađen je od bijeloga klesanog krečnjaka i uključuje nekoliko objekata za garnizon. Dijelovi starih zidova iskorišteni su pri izgradnji novih objekata. Ovaj je kompleks imao tri cisterne (čatrnje) za vodu, utvrđeni dio bedema i skladište streljiva. Njegove su zidine djelomice oštećene, a ulazna je kapija obnovljena. Utvrda ima velik ulazni portal veoma sličan srednjovjekovnim dvorcima i utvrdama, a otvori za djelovanje topovima na platformama čak su i ukrašeni te sliče toparnicama na K.u.K. utvrdi Mamula smještenoj na otočiću lociranom na ulazu u Bokokotorski zaljev.
Austrougarska utvrda Oberes Kastell Stolac je poligonalnog oblika i pruža se u smjeru sjever –istok i na vrhu je uzvišenja na 120 metara nadmorske visine. Izgrađena je u razdoblju 1888. – 1889. godine. Poligonalnog je oblika i dvije peterostranične topovske platforme nalaze se na krajevima utvrde (prema istoku i prema zapadu). Platforme su bile naoružane topovima devet centimetara. Unutar utvrde bile su prostorije za smještaj ljudi i opreme, kao i konja. Ti elementi izvedeni su u vidu obrambene vojarne s puškarnicama na vanjskim zidovima, dok su s unutarnjeg dijela bili prozori nužni za prodor svjetlosti u prostorije. Utvrda je imala tri flankirna kaponira za neposrednu obranu utvrde. Prvi polukružni kaponir bio je smješten sa sjeverne strane na samom ulazu i isti je dobro očuvan s originalnim čeličnim gredama i valovitim limom koji čuva betonski svod otporan na topničke projektile.
Drugi polukružni kaponir smješten je s istočne strane i isti je djelomice sačuvan i nadograđivan od strane talijanske vojske tijekom Drugoga svjetskog rata. Treći poligonalni kaponir je bio s južne strane, a od istoga su ostali samo tragovi koji se jedva naziru. Utvrda je nekada imala i metalne mašikule – metalne ploče na prozorima koje su imale ulogu flankirnog kaponira. Do utvrde je napravljen i novi pristupni put za dopremanje topova, streljiva i ostalog materijala, kao i ljudstva i zaprežnih životinja. Kao spomen izgradnje puta još uvijek se može vidjeti ploča s godinom izgradnje iz 1897. godine.
2.) Utvrda Wachhaus Komanje Brdo, istočno iznad Stoca, imala je zadatak kontrolirati klanac kroz koji je vodio put prema Trebinju. U tlocrtu je imala prvobitno oblik kuće s krovom na dvije vode. Na zidovima utvrde, kao i ispod krovišta, imala je metalne mašikule za neposrednu obranu objekta. Naknadno su dodana dva šesterokutna kaponira – platforme za topove sedam centimetara i otvore s puškarnicama u svim smjerovima oko utvrde. Utvrda je djelomice srušena, ali se još uvijek mogu vidjeti vrlo zanimljivi detalji kaponira – platforme od fino klesanoga kamena. Kako se utvrda nalazi na uzvišenju Komanje Brdo na 240 metara nadmorske visine i ima bolju preglednost prema istočnom prilazu gradu, to je odlučeno da se prvobitna utvrda Wh tipa bez topova prena mjeni s topovskim platformama u moćniju i veću utvrdu, a sve iz razloga jer Werk Oberes Kastell – iznad Stoca nije mogla pokrivati taj prilaz sa svojom visinom od 120 metara.
3.) Wachhaus Ošanići je druga utvrda tipa Wachhaus gotovo identična utvrdi Wh Komanje Brdo. Locirana je na uzvišenju zapadno od središta Stoca prema Ošanićima na nadmorskoj visini od 285 metara. Imala je zadatak kontrolirati klanac kroz koji je vodio put prema Bileći. Ima identičan oblik u tlocrtu (s nekim razlikama u poziciji ulaznih vrata) kao Wachhaus Komanje Brdo i za razliku od iste obložena je cementnim materijalom. Također je istočno od utvrde bila izgrađena manja mreža opkopa (rovova) u kamenu iz razdoblja 1914./1915. godine. Obje utvrde imale su topove sedam centimetara, model M-1875 i metalne ploče koje su zatvarale otvore za djelovanje topova i time štitile unutrašnjost objekta. Također oba objekta imala su svoju podzemnu cisternu za vodu s kolektorom za skupljanje kišnice. Obje utvrde izgrađene su u razdoblju 1883. – 1884. godine.
4.) Defenzivna vojarna i danas je dobro očuvana sa svojim mašikulama, a nekadašnji kompleks logora bio je puno veći. Sama defenzivna vojarna imala je L-oblik i otvore za djelovanje osobnim naoružanjem posade. Imala je sve elemente vojarne s cisternom i objektima za smještaj ljudi i konja, skladištima i drugo. U blizini logora bila je i velika vojna bolnica, danas dobro očuvana.
Zaključak
Austrougarska inženjerijska direkcija posvetila je veliku pažnju obrani i fortificiranju svojih istočnih granica. Najugroženiji dio istočne granice nalazio se u Hercegovini te je 90 posto utvrda bilo i izgrađeno na njezinu području. Prva utvrđena crta nalazila se na području Trebinja i Bileće, a kao druga crta unutar Hercegovine izgrađena je obrambena crta Kalinovik, Ulog-Obrnja, Nevesinje i Stolac. Pojasna utvrda Mostar, kao upravno i vojno središte Hercegovine, s rijekom Neretvom činila je mostobran i garnizon za popunu i potporu obrane prve i druge crte obrane. Utvrde u Hercegovini u potpunosti su ispunile svoju ulogu tijekom Prvoga svjetskog rata te taj dio bojišnice nikada nije bio ugrožen.
Izvor fotografija: Manuel Martinović, Udruga za zaštitu fortifikacija "Werk" iz Mostara
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u kolovozu 2017.
