Naslovnica

Međudržavni ratovi 21. stoljeća: indijsko-pakistanski odnosi

Desetljeća sukoba stvorila su situaciju u kojoj obje strane gotovo uvijek jedna drugoj pripisuju najgore moguće motive u podlozi državnih djelovanja. Vlade su razvile način razmišljanja u kojemu su spremne pretrpjeti goleme gubitke kako bi postigle i neznatne dobitke.
11. travnja 2019. u 09:18 0 komentara 242 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Adil Ahmad Dar, pripadnik islamističke terorističke organizacije Jaish-e-Mohammed („The Army of Mohammed“), povezane s Al Qa’idom, a kojoj je cilj indijski Kašmir pripojiti Pakistanu, izveo je 14. veljače 2019. samoubilački teroristički udar. Ubio je autobombom 40 pripadnika indijskih snaga sigurnosti u mjestu Lethapora, u distriktu Pulwama. Dvanaest dana kasnije Indija je izvela zračni vojni udar na terorističke kampove na pakistanskoj strani.

IZ NOVOG BROJA Hezbollah u Zagrebu

Dan kasnije Pakistan je uzvratio. Srušena su dva indijska vojna aviona i zarobljen je pilot. Suvremeni svijet, bremenit sigurnosnim izazovima, suočio se s eskalacijom još jednoga kriznog žarišta i s prijetnjom mogućega rata, ovoga puta dviju nuklearnih sila. Zašto?

U bilo kojoj analizi međunarodne sigurnosti teško je precijeniti razinu nepovjerenja između nuklearnih sila Indije i Pakistana. Primjena tipologije „organiziranoga nasilja“ („organized violence“) autoritativnoga „Uppsala Conflict Data Programa“ (UCDP), znanstveno-istraživačkoga programa koji od 1971. godine provodi „The Department of Peace and Conflict Research“, švedskoga „Uppsala Universiteta“ ukazuje na njihov karakter odnosa. Riječ je o vodećem svjetskom „provideru“ podataka o organiziranome nasilju, čiji se podatci najopsežnije koriste u istraživanju sukoba. Prema sociopolitološkim kriterijima, „Uppsala Conflict Dana Program“ „organizirano nasilje“ dijeli u tri kategorije: državno utemeljeni oružani sukobi / oružani sukobi („state-based armed conflict / armed conflict“), nedržavni sukobi („nonstate conflicts“) i jednostrano nasilje („one-sided violence“).

Uz opći zaključak temeljen na obilju činjenične empirije o dominaciji nedržavnih sukoba u suvremenoj eri, samo je jedan od suvremenih sukoba klasičan međudržavni oružani sukob: sukob između Indije i Pakistana. Desetljeća sukoba i indijskopakistanskoga neprijateljstva stvorila su situaciju u kojoj obje strane gotovo uvijek jedna drugoj pripisuju najgore moguće motive u podlozi državnih djelovanja. Vlade su razvile način razmišljanja u kojemu su spremne pretrpjeti goleme gubitke kako bi postigle i neznatne dobitke.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2019.      

IZ NOVOG BROJA Četiri desetljeća iranske Islamske revolucije   IZ NOVOG BROJA Zašto (ne)točno analiziramo i prognoziramo političko-sigurnosne procese? IZ NOVOG BROJA (Ne)sigurnost jugoistoka Europe kao prioritet EU?
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.