Naslovnica

Waterloo Konfederacije

U proljeće 1865. godine odigrala se jedna od posljednjih velikih bitaka Američkoga građanskog rata, toliko ključna za konačnu sjevernjačku pobjedu da joj se često prišiva nadimak „Waterloo Konfederacije“.
26. svibnja 2018. u 17:59 0 komentara 518 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

U proljeće 1865. godine odigrala se jedna od posljednjih velikih bitaka Američkoga građanskog rata, toliko ključna za konačnu sjevernjačku pobjedu da joj se često prišiva nadimak „Waterloo Konfederacije“. Naime, nakon niza sjevernjačkih pobjeda koje su dovele Konfederaciju na rub poraza, Ulyssesu S. Grantu ukazala se velika prilika: nakon gotovo devet mjesec bezuspješnih napada na grad Petersburg u Virginiji, koji je bio pod kontrolom konfederacijskih snaga, Unija je zaprijetila posljednjoj opskrbnoj liniji grada, to jest željezničkoj pruzi koja je južnjacima dopuštala da nastave s otporom kod Petersburga.

IZ NOVOG BROJA O ratu iz prve ruke

Grant je naredio podređenom generalu Phillipu Sheridanu i njegovoj konjici zauzimanje raskrižja Five Forks, strateški važnog za prekid neprijateljske opskrbne linije, ali je južnjački general Robert Lee prepoznao sjevernjačke namjere i naredio svojim snagama, predvođenima generalom Georgeom Pickettom, da se Five Forks mora zadržati pod svaku cijenu. Iako su u početnim okršajima izvukli bolji kralj i uspjeli zadržati sjevernjačke snage, Pickett i njegovi ljudi naposljetku su se povukli nešto bliže dragocjenom raskrižju, gdje su odlučili postaviti obranu. Prionuli su poslu i izgradili gotovo tri kilometra dugu obrambenu liniju od zemlje i drva na čija su krila rasporedili konjaničke jedinice. Sheridan je, pak, sa svojom konjicom planirao napasti uzduž cijele te linije, dok bi dio sjevernjačkih snaga – 5. korpus pod zapovjedništvom K. Warrena – napao konfederacijsko lijevo krilo.

Sheridanov je plan bio realističan, ali stvari su u početku krenule po zlu: sjevernjaci su se teškom mukom uspjeli približiti konfederacijskim položajima zbog bujne vegetacije toga područja i blatnjavih, teško prohodnih cesta koje su mahom bile poplavljene uslijed loših vremenskih prilika. Nabrojani su faktori smanjili manevarske sposobnosti Warrenovih postrojbi, zbog čega mu nije uspjelo poći za rukom organizirati napad sve do četiri sata popodne. Također, zbog loše odrađenih izviđanja Sheridan je mislio da se konfederacijsko lijevo krilo nalazi mnogo istočnije od svoje prave lokacije pa je jedna od triju Warrenovih divizija izbila na prazan prostor daleko od konfederacijskih snaga, a druga je neplanirano naišla na utvrđenu neprijateljsku poziciju i pretrpjela visoke gubitke. No sva ta sjevernjačka pomutnja nije spriječila Sheridana, koji je započeo juriš i probio konfederacijsko krilo, a dok su očajni južnjaci pokušavali organizirati novu obrambenu liniju, na njih se sručila treća Warrenova divizija i zapečatila sjevernjačku pobjedu. Do 19 sati navečer konfederacijske su snage potučene, a više od 5000 njihovih vojnika zarobljeno. Pobjeda Unije kod Five Forksa 2. travnja 1865. označila je kraj pat-pozicije kod Petersburga i omogućila sjevernjački prodor u grad. Istoga je dana Lee obavijestio konfederacijskog predsjednika Jeffersona Davisa da će se gradovi Petersburg i Richmond morati evakuirati (vojnici Unije ušli su u oba grada već sljedeći dan), što je započelo lančanu reakciju događaja koja je kulminirala sedam dana kasnije kada je i sam Lee bio prisiljen predati se Grantu. 

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u travnju 2018.

IZ NOVOG BROJA Prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa POVIJEST SVIJETA Rat čije podjele traju i danas IZ NOVOG BROJA "Kraj za ubojicu beba"
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.